Udruga zavijačnih pisaca i slikara Požeško-slavonske županije „Matko Peić” sinoć je u Gradskoj knjižnici Požega po drugi puta organizirala glazbeno-scensku priredbu „Ajmo ikavicom”. Prisustvovao joj je i zamjenik županice Ferdinand Troha a kako je sve prošlo, objavili su na facebook profilu Udruge.
Bilo je lijepo i ponovilo se!
Ajmo šorom, ajmo drumom, ajmo ikavicom – slogani su koji su vezli večer poezije, pjesme i ljubavi prema slavonskoj tradiciji u dupkom punoj Galeriji svjetlosti prošle večeri poput šlingeraja.
Iako podulji, program nikom nije bio dosadan – što zbog svoje raznolikosti: nizali su se tu recitali ikavske riječi članova Udruge zavičajnih pjesnika i slikara Požeško-slavonske županije „Matko Peić“ (kao organizatora) te cijenjenih gostiju, pjevačkih skupina: HKUD-a „Slavonija“ Jakšić, te klape „sv. Lovro“ – što zbog svoje scenske uvjerljivosti.
Prva je to klapa Slavonaca koji pjevaju dalmatinske napjeve, koji su sjajnim izvedbama približili more, njegovu širinu i dubinu – i kao takva budi naše simpatije.
Sokakom i šorom starine prošetali su u stihovima „Vridne šokice“ M. Iličić,
u inima se utvrđuju jednaki motivi; neopisiva ljubav i vezanost za dom, blago, težački život običnog Slavonca, ponos i „Dika“ (ž. Rezo) vjere u Boga i vlastiti zavičaj.
Sve se to ocrtavalo i na prikazu slavonskih nošnji požeškog, brodskog i belišćanskog kraja.
Probudiše nam pisci i pjesnici i svo jezično blago koje još negdje vrvi i ključa, pa se škrinje srca, sjećanja na majke i bake otvoriše da iz njih kroz divane :
Konji vrani, kićene avlije, tajnoviti penđeri, šlingane ponjave, gizdave šokice, nošnje s resama, poculicom, fertunima, oplećci, marame i puno toga još.
Lenijama i drumovima „Sićanja“ (M. Šulc) provozaše se kočije i zaprege, bećarine i namiguše, lipe snaše i ponosni baje.
A bećari se i stihovima nadmeću i dvajaju – kako reče pronositelj ikavice, Ivan Abibović u nadmetanju stihom s Jozom Bebrinskim.
Tako se rod čuva jezikom i kiti kao klasje Slavoniju, tako se duh jača pismom kao u „Vršidbi“ (A. Neferović) napaja rakijom a vrućina odagnava pismom razvučenom, snažnom. A „Tko je žedan, neka vode pije“ poručuje D. Kepić udarivši kontru našem bećarcu „Od rakije nema bolje žene…“
O ženama i ljubovanju, šuškanju išurovanju o namigivanju i bećarenju
stihovima su govorili gost J. Lakušić – Joza Bebrinski, a običaju i naravi tradicije i „Bećaru Mati“ otimala se jedna „Dama“ K. Tutić.
Utjelovljenjem snažnoga patnika hrvatske književnosti prikazao nam je i drugo lice Slavonije, ono patnika i borca za imanje i ponos „Đuke Begovića“ naš gost, Ivica Koprivnjak iz Amaterskog kazališta Belišće.
Sve je to tako i svemu je tako jer „Krv nije voda“ – kazivala je A. Janček, članica KUD-a „Požeška dolina“.
I unatoč oporosti i težini Kozarčeva teksta i ta se borba krije u svoj crnini hrvatske njive, ona priteže i zauzdava širinu zavičaja i tuge i radosti slavonskog srca, koje je zauvijek svome odano.
Jer kako reče Ž. Rezo „Tak’a ti je Slavonija“. I kao takvu je u pjesmi, govoru i narodu treba čuvati i pronositi. Ajmo ikavicom!
Piše: S. Halt-Ćuže
