Prije dva dana, 6.listopada, bivša ravnateljica Gradskog muzeja Požega Dubravka Sokač Štimac proslavila je 80.rođendan. Njeni muzealci čestitali su joj rođendan na jedinstveni način – na muzejskoj facebook stranici prisjetili su se života i rada svoje kolegice.
Na današnji dan 1943. godine u Zagrebu se rodila Dubravka Sokač – Štimac, istaknuta arheologinja i dugogodišnja ravnateljica Gradskog muzeja Požega.
Poslije 2. svjetskog rata obitelj se preselila u Pakrac, u roditeljsku kuću njezine majke, gdje je završila Gimnaziju 1962. godine. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završava studij jednopredmetne arheologije 1967. godine. Godine 1968. zapošljava se kao prvi arheolog u Muzeju Požeške kotline (kasnije Gradski muzej), gdje je bila ravnateljica 1990.-2004., a umirovljena je 2009.godine.
Od 1970. usko surađuje s Kornelijom Minichreiter arheologom – konzervatorom u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Osijeku, te je dugogodišnja povjerenica za zaštitu spomenika kulture Požege i Požeškoga kraja. Prvo je evidentirala prijašnja 63 lokaliteta od kraja 19. stoljeća do šezdesetih godina 20. st., a zatim je godinama rekognoscirala i iskopavala terene. Od 1972. počinje sustavno istraživanje jednoga od najznačajnijih požeških i slavonskih antičkih lokaliteta Treštanovačke gradine kod Tekića, gdje je istraživala rimskodobno naselje i nekropolu sve do umirovljenja.
Osim tog nalazišta istraživala je pokusnim, sustavnim i zaštitnim iskopavanjima prapovijesne lokalitete Zarilac, Požegu, Jakšić, Migalovac i Vlatkovac, te ostale antičke lokalitete (Velika, Sloboština, Imrijevci, Vetovačke livade, Požega, Grabarje), kao i niz srednjovjekovnih nalazišta (Rudina kod Čečavca, Kaptol, Ivandol, Brestovac, Dolac, Stražeman, Klisa, Požega), a nakon umirovljenja još teren oko crkve u Voćinu, stari grad i crkvu Sv.Augustina u Velikoj, te katedralu u Požegi…Kao članica stručnih ekipa sudjelovala je na iskopavanjima u Vinkovcima, na Vučedolu, u Batrini, Slavonskom Brodu, Pakracu, Kusonjama, Voćinu i okolici Zagreba. Održala je zapažena izlaganja na znanstvenim i stručnim skupovima na Bledu, u Beogradu, Ohridu, Osijeku, Vinkovcima, Vukovaru, Požegi, Velikoj, i na Zvečevu. Priredila je ukupno čak 9 arheoloških i 35 kompleksnih izložbi (kao koautorica), a autorica je i koautorica 4 kataloga. Posebno se isticala izložba u Panonhalmi s temom o benediktinskim opatijama u Karpatskoj kotlini, gdje je Hrvatsku predstavljala opatija Rudina (2001.).
Ratne 1992. godine organizirala je jednu izložbu mjesečno, čime je upozoravano na težak položaj arheoloških, etnografskih, povijesnoumjetničkih i kulturno-povijesnih lokaliteta i ugroženost građe, koja je svjedočila o nacionalnom, kulturnom i vjerskom identitetu hrvatskog naroda. Izložbu “Kulturno blago Zlatne doline” u lipnju 1992. posjetio je i prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, koji je Dubravku 1998. odlikovao Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Godine 1997.dobila je Nagradu grada Požege za životno djelo, a 2013. godišnju nagradu Povijesnog društva Požega, a u povodu 70 godina života upriličen je skup o Dubravki Sokač-Štimac i arheologiji Požeške kotline.
Od 1970. do danas obišla je nekoliko stotina arheoloških lokaliteta, od kojih je 14 upisano u Registar zaštićenih spomenika kulture. Od 2004. do 2010. je obišla niz lokaliteta s K. Minichreiter i Z. Markovićem (koji su sudjelovali i u njezinim ekipama na dugogodišnjim istraživanjima Treštanovačke gradine i okolice): to su tereni planiranih trasa brze ceste od Brestovca preko Požege do Pleternice, od Velike do Požege, obilaznica Pleternice, trasa brze ceste od Našica do Lužana, te od Brestovca do Starog Petrovog Sela.
Od 1995. do 2001.godine uređen je Muzej, a 2003.otvoren stalni postav, te izložba “U susret kaptolskim kneževima” (s Hrvojem Potrebicom). Još 1994. organizirala je i Znanstveni skup u Požegi “Novija muzejska istraživanja u muzejima kontinentalne Hrvatske”. Surađivala je s mnogim istaknutim pojedincima iz kulturnog, vjerskog i političkog života (gradonačelnici, franjevci, biskup dr. Antun Škvorčević, te posebno biskup i dobrotvor dr. Đuro Kokša).
Obimna je i njezina bibliografija, naročito kada se ima u vidu stalna angažiranost na brojnim administrativnim poslovima, te suradnja s kolegicama iz drugih odjela u Muzeju. Od 1972. do 2017. objavila je ukupno blizu 110 bibliografskih jedinica. Mora se istaknuti da je bila i suradnica “Požeškog leksikona”1977.,te u monografiji “Požega 1227.-1977.”, kao i u monografiji “ Kulturna baština Požege i Požeštine” , te niza kataloških jedinica u katalogu izložbe o ranom kršćanstvu (1994.), kao i niza kataloških jedinica za izložbu o romaničkoj skulpturi u muzejima i zbirkama između Save i Drave (2007.).
.
Ukupno ima 18 radova u Glasniku slavonskih muzeja od 1972. do 2002. (od Vukovara do Našica), 16 u Arheološkom pregledu (Beograd i Ljubljana, od 1975. do 1988.), 13 u Požeškom pučkom kalendaru (od 1994. do 2009.), zatim ima priloge u Izdanjima Hrvatskog arheološkog društva, Vijestima muzealaca i konzervatora Hrvatske, Muzeologiji, Obavijestima Hrvatskog arheološkog društva, Hrvatskom arheološkom godišnjaku, Osječkom zborniku, Požeškom zborniku, Radovima Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Požegi, monografiji Benediktinska opatija sv. Mihovila Rudina (1997.), zborniku Stotinu hrvatskih arheoloških lokaliteta, 4. Znanstvenom saboru Slavonije i Baranje, zborniku Zlatna dolina 1995. itd. U svojim radovima dala je niz važnih priloga i doprinosa poznavanju eneolitika, brončanog i željeznog doba, te naročito kasne antike i hrvatskog srednjovjekovlja, bez čega se ne može uopće proučavati ili iznova krenuti u nastavak istraživanja arheološke i starije povijesne baštine Požeške kotline, ali i pakračkog kraja, te Voćina.
Prije 4 godine dobila je nagradu Hrvatskog arheološkog društva za životno djelo.
Izvor: Gradski muzej Požega
