Biskup je započeo homiliju osvrtom na prvo čitanje u kojem prorok Izaija govori o svom pozivu. Svjedoči da ga je Bog poslao da bude navjestitelj radosne vijesti siromasima i onaj koji će donositi utjehu. „Ovo poslanje koje prima prorok Izaija ostvarit će se u svoje vrijeme u potpunosti na Isusu Kristu. Ostvarit će ga ne samo riječima, nego će ga posvjedočiti životom i djelima“, poručio je biskup. Osvrnuo se potom na drugo čitanje u kojem sv. Petar poziva starješine Crkve da budu odgovorni prema povjerenoj zajednici Crkve. Podsjećajući kako ih Petar poziva da pasu povjereno stado s ljubavlju i pouzdajući se u Krista i njegov križ, biskup je primijetio kako je upravo to ostvario sv. Martin. Nastavio je zatim govoriti o naviještenom evanđeoskom ulomku u kojem sv. Matej donosi izvještaj o posljednjem sudu na kojem će se razlučiti dobri od zlih. „Isus govori da neće svi biti dionici kraljevstva nebeskoga. Sud će se ostvariti po razlučivanju s obzirom na to što smo činili prema ljudima.“ Biskup je podsjetio na riječi iz evanđelja kako će vječnost zaslužiti samo oni koji su činili dobro te je istaknuo kako se Isus poistovjećuje s onima koji su gladni, žedni, bolesni, u tamnici i koji su potrebni ljubavi. „Sin Božji sebe poistovjećuje s onima koji su u najvećoj potrebi. Vjerujem da nitko od nas ne bi uskratio Isusu svoju ljubav, ali kada su u pitanju drugi ljudi često smo u mjerenju i prosuđivanju. Tražimo razloge da nešto učinimo ili ne. Tražimo opravdanja zašto ne učiniti dobro djelo, zašto ne oprostiti, zašto ne posvjedočiti ljubav“, ustvrdio je biskup te podsjetio kako kao vjernici u bližnjima uvijek trebamo prepoznati Krista. Kazao je zatim kako je upravo to prepoznavao sv. Martin koji je prvi svetac Crkve koji nije bio mučenik. „Iako je živio u 4. st., do danas je ostao uzor onima koji slijede Isusa Krista, onima koji su spremni pomagati ljudima, siromasima i potrebnima. Njegova ljubav koju je iskazao prema siromahu je ljubav koja nas usmjerava na Isusa Krista kao što je i njega usmjerila. Osim toga, njegova ljubav prema Crkvi očitovala se kroz njegovu borbu protiv krivovjerja te je uvijek nastojao svjedočiti da mu je stalo do onoga što je Božje.“ Biskup je zatim naglasio kako je i danas važno slijediti svetoga Martina i boriti se protiv onoga što je krivo, protiv krivovjerja, ljudskih iskorištavanja, protiv nepravde i iskazivati ljubav prema čovjeku. Rekao je zatim kako je papa Benedikt XVI. u svojoj enciklici „Deus caritas est“ istaknuo upravo sv. Martina kao uzor za naše vrijeme te citirao njegove riječi: „Sv. Martin je rođen 316. godine od poganskih roditelja u Panoniji, u gradu Savariji u Mađarskoj, a odrastao je u Ticinumu u današnjoj Italiji. Predaja kaže da se nakon krštenja odrekao svoje vojničke službe i da je bio redovnik te osnovao samostan i poslije postao biskup. On gotovo poput neke ikone pokazuje nezamjenjivu vrijednost osobnog svjedočenja ljubavi. Pred vratima Aminesa u Francuskoj Martin je dao pola svoga plašta siromahu. Sam mu se Isus te iste noći ukazao u snu odjeven u taj plašt potvrđujući trajnu vrijednost onoga što kaže evanđelje. ‘Bijah gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’ (Mt 25,36) ‘Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’ (Mt 25,40)“ Biskup je kazao kako je papa Benedikt XVI. uvrstivši sv. Martina u svoju encikliku potvrdio veličinu i važnost njegova primjera za današnjeg vjernika i naše vrijeme. „Istaknuo je i papa Franjo i njegove riječi da nitko od nas ne može pomisliti da bude izuzet od zahtjevne ljubavi prema siromašnima i socijalne pravde.“ Biskup je potom rekao kako nam je sv. Martin primjer u karitativnoj dimenziji Crkve, ali je papa Franjo istaknuo još jednu važnu dimenziju naše vjere, a to je socijalna pravednost. „Mi smo često indiferentni prema nepravdama koje ljudi doživljavaju u našem vremenu. Sv. Martin nas svojom vjerom i životom poziva da pokušavamo svojom ljubavlju i ljubavlju prema Crkvi biti što više pravedni. Ne samo kad su u pitanju siromasi, ne samo kad su u pitanju krivovjerja, nego i kada su u pitanju i svetinje. Nije li velika lakrdija i sramota da je sv. Martin obezvrijeđen u njegovom dostojanstvu i kao sveca. On nema nikakve veze sa vinom i alkoholizmom, a stavlja ga se kao onoga koji je nekakav idol za današnji dan u kojem se puno govori o nekakvom „krštenju!“ mošta. Žalosno je da i mi vjernici obezvrjeđujemo svetost i spremni smo stvoriti od njih ruglo i komediju. Istovremeno zanemarujemo njegovu veličinu koju je on posvjedočio svojim životom, ljubavlju prema siromasima, prema Crkvi i Bogu“, upozorio je biskup te potaknuo vjernike da nasljeduju sv. Martina u ljubavi prema Bogu, siromasima, svecima i svetinjama. „Ako ne možemo štovati svoje svece, nemojmo ih obezvrjeđivati i rugati se onome što je Bogu posvećeno i koji su se njemu potpuno predali i za njega živjeli!“, upozorio je biskup. Biskup je na kraju sve preporučio zagovoru sv. Martina.
Nakon popričesne molitve biskup je zahvalio župniku Nemetu na pozivu i svim vjernicima na sudjelovanju. Podsjetio je vjernike kako je sv. Martin rođen u poganskoj obitelji u Mađarskoj, odrastao u Italiji, a završio život u Francuskoj čiji je danas zaštitnik. Ustvrdivši po njegovu primjeru kako je ljudski život često nepredvidiv i nedokučiv, biskup je pozvao vjernike da u svakoj životnoj situaciji imaju pouzdanje u Boga koji sve vodi. „Učimo se od sv. Martina i tome da prihvaćamo život i kad ne ide onako kako mi želimo i planiramo. Bog zna što čini i zašto čini. Naše je da poput sv. Martina prihvatimo njegovu volju i da se oslonimo na njega“, poručio je biskup. Naglasivši kako je važno uvijek imati pouzdanje u Boga, biskup je još jednom svima čestitao zaštitnika Župe, a napose onima koji nose njegovo ime. Preporučio ih je svečevu zagovoru te na sve zazvao Božji blagoslov.

Izvor: Požeška biskupija