Nakon uspješne operacije HV i policije na Zapadnoslavonskom bojištu krajem listopada i početkom studenog 1991. pod kodnim nazivom ”OTKOS-10” krenula je slijedeća, najopsežnija operacija s ciljem razbijanja i izbacivanja srpskih snaga južno od Save pod kodnim nazivom ”PAPUK 91”(dr. sc. N. Martinčić Jerčić, HAZU – Bjelovar ,2014. str 45. Izvorni znanstveni članak)
Operacija ‘‘PAPUK 91’‘ Hrvatske vojske i policije, na Zapadnoslavonskom bojištu počela je 28. studenog 1991. Jedna od zadaća napadnih djelovanja 123. brigade HV Požega, pod zapovijedanjem Miljenka Crnjca (danas umirovljenog general- pukovnika) bila je oslobađanje N. Zvečeva, glavnog neprijateljskog zapovjednog mjesta. Napadnom akcijom pod kodnim nazivom ”JOHANESBERG” ( ime dobiva prema uzvišenje /brdu kod Zvečeva) brigada je 17. prosinca 1991. izvršila zadaću i oslobodila Zvečevo s bližom okolicom. Tom akcijom koja je bila treća u nizu,( nakon ”Gradine” i ”Sokoline”) 123. brigada HV Požega postigla je značajan uspjeh, potiskujući snage neprijatelja prema dubini privremeno okupiranog područja Srpske Autonomne Oblasti (SAO) Zapadna Slavonija. Zauzimanjem RRC na Papuku krajem studenog stvoreni su uvjeti da se s tog dijela može topništvom djelovati po široj okolici privremeno okupiranog dijela Zapadne Slavonije pa tako i po Zvečevu.
Da je je topništvo 123. brigade svojim djelovanjem prema srpskim snagama na Zvečevu imalo uspjeha potvrđuje nam izviješće iz dnevnika V. Banjalučkog korpusa od 29. studenog 1991. u kojem stoji slijedeće: ”Od 343.mtbr prenio izveštaj ŠTO (Štab teritorijalne obrane) zapadna Slavonija : oko 13.00 gađano Zvečevo sa LRL. (laki raketni lanseri) Pogođena zgrada Komande. Nema gubitaka. ( HMDCDR, Hrvatski institut za povijest, RH i Domovinski rat ,dokumenti knjiga 25 Agresija JNA i srpskih postrojbi Zapadna Slavonija ,1991.-1992. str. 104.-treće izviješće u 14:45)
ULOGA ZVEČEVA U OKUPACIJI ZAPADNE SLAVONIJE
Ustrojavanje i organizacija TO SAO Zapadna Slavonija kao oružane sile SAO na privremeno okupiranom području odvijala se na slijedeći način :
”Odmah po proglašenju SAO Zapadne Slavonije 12. kolovoza 1991. Vlada SAO Zapadne Slavonije donijela je odluku o ustrojavanju postrojbi TO-a, i uspostavi jedinstvenog sistema TO SAO Zapadna Slavonija kao oružane sile SAO. Odlukom Narodne skupštine SAO Zapadne Slavonije 17. listopada 1991. TO SAO Zapadna Slavonija postaje dio jedinstvenog sistema Oružanih snaga (OS) SFRJ. Uz praktičnu primjenu postojeće organizacijske strukture, razlog zašto je odlučeno za TO bilo je i pitanje legaliteta pobunjeničkih postrojbi koji je time riješen. Postrojbe TO su formirane po organizacijsko-formacijskoj strukturi OS SFRJ, čime je osigurano jedinstveno zapovjedništvo i formalno pravo na oružje TO iz skladišta JNA.”
(J. Raguž, znanstveni članak, 2015. Ustrojavanje i raspad teritorijalne obrane Srpske autonomne oblasti SAO zapadne Slavonije 1991. godine)
Neprijateljske snage na Zvečevu imale dakle ”glavni stožer” za cijelo okupirano Zapadnoslavonsko područje s kojeg su planirale i izvodile bojna djelovanja. Prema obavještajnim podatcima, o njima tada, naše su snage, imale dobre informacije o Zvečevu, te je donjeta odluka u stožeru 123. brigade o napadu na to područje s čime se složilo i nadređeno zapovjedništvo II. Operativne zone HV.
Knjiga generala Crnjca o tim danima donosi nam ovo: ”Slijedeća akcija, koju smo nazvali „Johanesberg“, izvedena je odmah sutradan, 17. prosinca 1991., a planirana je na temelju izvješća zapovjednika postrojbi i našeg izviđačkog voda. Znali smo da ćemo samo ako odmah nastavimo sa ovakvim tempom naići na neprijatelja koji nije kvalitetno organizirao obranu ili ju je organizirao na brzu ruku. Zbog toga smo sve naše napore usmjerili na to da krenemo prema Zvečevu, jer bi oslobađanjem Zvečeva, odnosno zauzimanjem štaba i „komande “ slomili srpsko vojno vodstvo na tom prostoru i poljuljali moral njegovih vojnika. Od Orljavca do Pakraca stvorili bismo takvu paniku koja će nam pomoći u daljnim akcijama. Ujedno, bi podigli moral kod naših vojnika i našeg naroda u Požeštini, kao i kod cijelog hrvatskog naroda i svih hrvatskih vojnika, jer bi nakon okupacije Vukovara vidjeli da i mi, uz hrabrost koju smo već dokazali, imamo i znanje, snagu i sposobnost za oslobađanje okupiranih prostora Hrvatske i da smo vojska koja može pobijediti u ovom ratu.” ( ”Tada je trebalo imati petlju” general-pukovnik Miljenko Crnjc, zapovjednik 123. brigade HV Požega, na str. 176)
Neprijateljske snage su prema određenim podatcima premještale Štab TO Zapadne Slavonije i mijenjale zapovjednu strukturu do samog povlačenja pred snagama HV, prema znanstvenom radu, dr. sc. J. Raguža, znanstveni članak, 2015. ”Ustrojavanje i raspad teritorijalne obrane Srpske autonomne oblasti (SAO ) zapadne Slavonije 1991. godine” navodi se slijedeće:
”Na čelu organizacijske strukture TO SAO Zapadne Slavonije bio je Štab TO Zapadne
Slavonije. Po dostupnim podacima Štab je počeo djelovati po proglašenju SAO Zapadne
Slavonije i donošenju odluke o ustrojavanju TO-a SAO, a najkasnije 18. kolovoza. Neposredno po osnutku Štab se nazivao Ratni štab Teritorijalne obrane za Zapadnu Slavoniju. Od osnutka je nadzirao velik dio zapadne Slavonije, od Bilogore i Papuka do Save, gdje je srpsko stanovništvo bilo većinsko ili vrlo brojno. No osim Okučana (i kratko Lipika), ne i urbana naselja. Stoga su pobunjenički štabovi bili smješteni po selima. Prvo je sjedište ovog Štaba bilo ili u selu Donji Borki kod Daruvara, ili u pakračkom selu Brusnik. Krajem listopada ili početkom studenog 1991. Štab (bez daljnje uporabe pridjeva „Ratni“ u nazivu) se smjestio u odmaralište ” Rade Končar” u Novom Zvečevu na Papuku. U odmaralištu je bila smještena i Vlada SAO Zapadne Slavonije. Zvečevo je pod srpsku kontrolu stavljeno početkom kolovoza 1991. kad je kolona od 18 vojnih vozila s rezervistima iz Našica tu stigla i stacionirala se. Prvi zapovjednik Štaba TO-a bio je Veljko Vukelić (predsjednik Narodne skupštine SAO Zapadne Slavonije), načelnik štaba potpukovnik Milan Lončar, komesar Mišo Netković, operativac Nenad Vurdelja, pozadinac Boško Malenić.
U Štabu TO Zapadne Slavonije je, vjerojatno zbog poraza na Bilogori, u prvoj polovici
studenoga, Generalštab OS SFRJ, za novog zapovjednika imenovao pukovnika Jovana Trbojevića, koji je iz Novog Sada došao u zapadnu Slavoniju 7. studenog 1991.”
123. BRIGADA HV POŽEGA POSTIŽE NOVI USPJEH
Akcija „Johannesberg“ počela je u ranim jutarnjim satima, slanjem već spomenutih izvidnika, a u sedam sati iz G. Vrhovaca upućena je satnija koja je imala zadaću osigurati prolaz našim snagama, tako da štite komunikaciju Kamensko – Zvečevo i ne dozvoli prodor neprijatelja iz Kamenske u leđa našim snagama, koje su imale zadaću osloboditi Zvečevo. Po zauzimanju položaja i štiteći naprijed navedenu komunikaciju na prostoru sela Mrkoplje, Šušnjari i Kreševo, koja su prema informacijama koje smo imali bila prazna, a u koje smo rano ujutro poslali izviđačke grupe, glavnina naših snaga je krenula prema Zvečevu, dok je u G. Vrhovcima ostala pričuva jačine dva voda koja bi intervenirala prema situaciji ili kao ispomoć glavnim snagama ili kao ojačanje snagama koje su štitile komunikaciju Kamensko – Zvečevo.
Prva bojna 123. brigade, kao glavna napadna snaga, imala je zadaću da krene u oslobađanje Zvečeva i to tako da jedna satnija napada sa sjeverne strane, da druga satnija ide istočnim padinama brda „Johannesburg“ i, koristeći prirodne zaklone, napadne na jugozapadnom kraju novog Zvečeva, a 3. satnija imala je zadaću da se kreće istočnim padinama Jabučkog brda i da napadne s jugoistočne strane prema novom Zvečevu.
Zadaća naše artiljerije bila je da podupire napadne snage u izvršenju zadaće, za koju smo izdvojili vod minobacača 120 mm i vod topova ZIS 76 mm koji su djelovali iz G. Vrhovaca, a desetinu LRL-128 razmjestili smo na bazu Papuk, sa zadaćom djelovanja po Zvečevu.
U akciju smo uključili i naš oklopni vod i to tako da smo jedan tenk T-55 poslali kao ojačanje snagama koje su čuvale komunikaciju Kamensko-Zvečevo ili ako bude trebalo za proboj glavnih naših snaga na Zvečevu, dok su jedan tenk T-55 i jedna samohotka ostali u G. Vrhovcima za slučaj da dođe do prodora neprijateljskih tenkova iz smjera Bogdašić – G. Vrhovci ili kao pojačanje snagama za čuvanje komunikacije, ako bi oba tenka T-55 trebalo uputiti u smjeru Zvečeva.
Akcija je uspješno izvedena. Zvečevo je oslobođeno oko 15 sati. Zaplijenili smo veću količinu naoružanja i streljiva, koje smo koristili u sljedećim akcijama. U povlačenju četnici su zapalili odmaralište i dio okolnih kuća kako bi nama u ruke palo što manje streljiva i hrane koju smo ondje zatekli i dijelom izvukli. Na Zvečevu smo ostavili snage jednog ojačanog voda kao osiguranje našoj logistici koja je imala zadaću prikupiti i izvući oružje, oruđe, streljivo i hranu. Uz to, te snage su trebale pričekati i spojit se sa snagama 136. br. koja je nastupala iz smjera Voćina prema Zvečevu i koja se nakon dva dana spojila s našim snagama. (”Tada je trebalo imati petlju” general-pukovnika Miljenka Crnjca, zapovjednika 123. brigade HV Požega, na str. 176-178.)
U kakvom su očajnom i nemoćnom stanju panici i rasulu bile srpske snage tih dana dovoljno nam govori izviješće Službe državne bezbednosti Srbije u kojem se navodi:
” Preostali dobrovoljci povlače se iza stanovništva i boraca TO, uništavajući pritom sve što su mogli. .. Ova grupa u selima Voćin, Hum, Balinci i Ćeralije vrši i masakr civilnog stanovništva hrvatske nacionalnosti….. Nakon ovog masakra, pomenuta grupa dolazi na Zvečevo gdje također pali veći broj kuća. U nekoliko slučajeva dolazi čak i do međusobnog obračuna boraca TO. ( HMDCDR, Hrvatski institut za povijest, RH i Domovinski rat ,dokumenti knjiga 25 , Zagreb 2023. Agresija JNA i srpskih postrojbi Zapadna Slavonija ,1991.-1992. str. 239-243 Analiza Službe državne bezbednosti MUP-a Republike Srbije o porazu srpskih snaga u zapadnoj Slavoniji….)
Izvor: UDVDR Pož-slavonske županije
Mario Kalan
umirovljeni bojnik
