– Da,po završetku semestra u srpnju, istekao mi je ugovor koji sam imao u Kini i, nakon malo odmora, supruga i ja smo se odlučili vratiti, odnosno preseliti u Hrvatsku – potvrdio nam je ovo u razgovoru doc.dr.sc. Goran Đurđević, Požežanin koji je proteklih sedam godina živio u Kini.
Dr.Đurđević je osnovnu i srednju školu završio u Požegi, u Zadru je diplomirao studij povijesti i arheologije a potom se usavršavao u više zemalja, među ostalim i na Kalifornijskom sveučilištu u Los Angelesu (UCLA). Jedno vrijeme je radio kao nastavnik povijesti u OŠ Antuna Kanižlića u Požegi a želja za novim znanjima odvela ga je 2017.godine u Kinu gdje je doktorirao komparativnu arheologiju Rimskog i Kineskog carstva na primjeru zrcala. Radio je kao docent na Pekinškom sveučilištu za strane studije. U Kini se i oženio, također sa znanstvenicom, dr.sc. Chen Yarong.

– Sad se ovdje u Hrvatskoj želimo okušati u nečem malo drugačijem a to je privatni biznis. Radimo na tome da pokrenemo našu tvrtku koja će se baviti dominantno edukacijom i to, specifično, odnosom centralne i jugoistočne Europe i Azije. Želimo pomoći institucijama ,Hrvatske, Češke, Slovačke, Grčke i drugih zemalja, da stupe u kontakt s azijskim institucijama, ponajviše u Kini, ali ne isključivo u Kini. Tu je i Indija, Kazahstan, Armenija…mislimo baš na visoko obrazovanje i želimo tu povezati te institucije prvenstveno sveučilišta, fakultete, i na institucionalnoj razini i na individualnoj. Ideja je zapravo da jednako tako pomognemo da njihovi studenti dođu ovdje, jer je to dosta bitno. Mi imamo manjak studenata, općenito u Europi, a tamo ima dosta ljudi koji su zainteresirani doći ovamo. Ipak smo mi Europska unija, ipak je to jedna druga dimenzija. Mislim da se tu može napraviti nešto dobro. A ono što je bitno je da ipak azijski ljudi su dosta oprezni, katkad pomalo i stidljivi, i mi tu njima možemo pomoći da se brže i lakše adaptiraju – ispričao je dalje dr. Đurđević.

Obzirom na uspješnu znanstvenu karijeru u Kinu, mnogi će se zacijelo zapitati: zbog čega onda odlazak iz nje?
– Sedam godina je dosta. To je u mom životu 20 posto života. Znate da se ja bavim i ogledalima a kaže se: kad razbijete ogledalo, to vam je 7 godina nesreće. To je zapravo vezano za cikluse života u Grčkoj i Rimu i mi svakih sedam godina mijenjamo naš ciklus života. Supruga i ja smo tako odlučili: O.K. sedam smo godina radili u Kini, možda da sad probamo nešto drugačije u Europi! S druge strane, jedan poticaj za odlazak je bio i taj što supruga ima ugovor s jednom američkom izdavačkom kućom, a ja imam ugovor i s tom i s još jednom drugom američkom izdavačkom kućom, i moramo dovršiti knjige. Da bismo dovršili naše rukopise, moramo ići u arhive i muzeje koji su većinom u Europi. To nam je onda bilo praktičnije odavde to raditi, nego da smo stalno na interkontinentalnim putovanjima – pojasnio je dr.Đurđević.
A proteklih sedam godina u Kini, dodao je, pamtit će po više stvari.
– Ja sam stvarno u Kini doživio skoro sve. Počevši od onih najljepših stvari, supruga i brak, do toga da sam stekao doktorat i zaposlio se, bio sam i kum u kineskim svatovima kod mog prijatelja, bio sam i na jednom sprovodu, tamo sam proživio vrijeme Covid-a, obišao sam 25+ gradova kao i barem pola kineskih provincija. Upoznao sam prekrasne ljude, probao sam svakakvu hranu….no, neke stvari ću posebno pamtiti. Prvo, ono čemu se ja i divim u Kini je visoka razina funkcionalnosti. Tamo su gradovi odlični u smislu prijevoza, u smislu bezgotovinskog plaćanja itd. I kad oni organiziraju neke događaje, to bude na jednom nivou koji je nekoliko desetaka stepenica iznad našeg ili europskog poimanja organizacije događaja. Druga stvar je što sam tamo naučio je da je ipak skromnost vrlina. Kinezi su dosta skromni i radišni. Treća stvar: oni su usmjereni na cilj. Znači, nema lijevo, desno nego – ide se ka cilju, ma kako i koliko dugo do tog cilja treba biti.

Privatna firma, čije je osnivanje u tijeku, i nove ‘zanimacije’ neće utjecati, kaže dr.Đurđević, na znanstveni rad. – I supruga i ja ćemo se i dalje baviti znanstvenim radom. Imat ću npr. razna predavanja i ići će to nekako paralelno. Konkretno, supruga i ja pripremamo dvije izložbe kineskog porculana: jedna će biti u Mariboru a druga u Kotoru. Htjeli bismo nešto napraviti i u Požegi. U razgovorima smo s kolegama s GFR-a, sa Zvonimirom Karakatićem, ideja je da napravimo izložbu vezano uz kinesku fotografiju. Trenutno, dok se radi na osnivanju firme, uređujem jedan zbornik radova u Makedoniji pod nazivom „Ekoantropologija”, a uređujem i dva časopisa u Zagrebu. To bi sve trebalo biti gotovo do kraja godine. A od drugih stvari, radimo na jednoj knjizi baš o ogledalima na engleskom jeziku, koja će najvjerojatnije izaći iduće godine u SAD-u..

Povratak u Hrvatsku i novi planovi, ne znače i raskidanje svih veza dr.Đurđevića s Kinom. – Kinezi su me pokušali zadržati, bilo je ponuda za rad s više sveučilišta ali, ja sam ipak odlučio vratiti se. Mislim da sam tamo dosegao maksimum i da je dobro nešto drugo raditi u životu. U kontaktu ćemo, naravno, ostati u obliku nekakve gostujuće suradnje. I nedavno sam bio u Pekingu na jednoj konferenciji. Bit će toga još u budućnosti – zaključio je dr.Đurđević. Za kraj je dodao nešto prigodno uz današnji Svjetski dan učitelja.
_ Ja sam većinu karijere proveo u obrazovanju. I dalje mislim da je to najvažnija i najsmislenija djelatnost. Zato se nadam da ćemo i s budućom kompanijom raditi na unaprjeđenju obrazovanja. Zato čestitam Dan učitelja i učiteljica i nadam se da ćemo svi raditi na svetom trojstvu odgoja i obrazovanja: empatiji, multiperspektivnosti i kritičnom mišljenju.

Tekst: V.Milković
Foto: G.Đurđević