Ovih je dana tragično stradao Milan Grbac Mišo, član Gradske straže Požega koji je za mnoge Požežane bio puno više od toga. O tome govori i objava Gradskog muzeja Požega:
IN MEMORIAM – MILAN GRBAC MIŠO
Prošlost običaja Grgureva ne bi bila ista bez Milana Grbca Miše, entuzijasta, zanesenjaka i zaljubljenika u tradiciju svoga rodnoga grada.
Mišo Grbac upijajući priče o slavnoj požeškoj prošlosti još je kao dijete drugoj djeci pravio drvene kubure za igru „tjeranja Turaka“. Poslije, sedamdesetih godina 20. stoljeća svakog 12. ožujka uski krug sretnika je imao čast „tjerati Turke“ pravim kuburama vještog bravara Miše Grbca. Njegovo znanje i vještine postale su legendarne jer je upravo on samostalno pripremao barut koji se nekada nije baš jednostavno mogao nabaviti, posebno ne u potrebnim količinama kako bi se Grgurevo dostojno proslavilo.
Oko njega se upravo tih godina okupilo društvo entuzijasta i zaljubljenika u slavnu prošlost Požege u neformalnom „Društvu Fra Luka“ kodnog naziva „Crni barut“ koje je bilo doista primjer kako se njeguje baština. Veselo se društvo mjesecima prije Grgureva „tajno“ sastajalo uz dobru kapljicu, pjesmu i poznatu požešku dobrovolju, kako bi razradili detaljno sve pripremne radnje za uspješno „tjeranje Turaka“, od hrane i pića, pa sve do dovoljnih količina baruta i naravno oružja.
Upravo je Mišo Grbac tvorac prvog grgurevskog topa, čuvenog Krnje danas u vlasništvu nećaka Marijana Grbca, a na trajnom čuvanju u budućem stalnom postavu Gradskog muzeja Požega posvećenom u svijetu jedinstvenom običaju, Grgurevu. Jednostavnom mužaru s kojim su se do tada „tjerali Turci“ Mišo je krajem 70tih godina 20. stoljeća dodao lafet i kotače. Ne moramo ni spominjati kako se od tada među požeškim vinogradarima proširila moda personaliziranih ljubimaca topova, jer su svi htjeli da njihovi mužari dobiju novo ruho poput Mišinog i neko posebno ime.
I eto dokaza da prošlost pišu i „mali„ ljudi.
Fra Lukin oružar Milan Grbac Mišo zauvijek nas je zadužio svojom inovativnošću i ljubavlju prema baštini grada.
Pokoj mu vječni, a njegov obitelji iskrena sućut.
Izvor: Gradski muzej Požega
Fotografije su iz privatnog albuma Marijana Grbca/ Gradska straža Požega
