Na put smo krenuli u subotu u 1:30 dok je Požega još spavala. Uz dvije manje pauze, u NP Sjeverni Velebit i parkiralište podno Zavižana smo došli oko sedam sati. Na terasi doma smo popili kavu, kratko uživali u jutarnjoj svježini pa se opremili za hodanje i krenuli put Velikog Pivčevca (1676m). Do njega se dolazi ne pretjerano zahtjevnom stazom koja je strma i nešto zahtjevnija tek pri vrhu. Tetrijeba (pivca) po kojem je vrh dobio ime nismo vidjeli, ali se s vrha pruža lijep pogled na Zavižansku kosu i travnatu visoravan Jezera. Putem nazad mimoilazimo se s dvije velike grupe zagrebačkih planinarskih društava s kojima smo se kasnije susreli još nekoliko puta.
Nakon spusta s vrha, staza nas vodi prema Malom Rajincu (1699m), najvišem vrhu sjevernog Velebita. Nedaleki Veliki Rajinac (1667) je, usprkos svom imenu, nešto niži, a do njega ovaj put ipak nećemo. Staza vodi uglavnom kroz bukovu šumu koja nam pruža hlad sve do uspona na stjenoviti greben i vrh. Na vrhu guštanje u fantastičnim pogledima, izležavanje i slikanje. Ubrzo za nama stižu i zagrebački planinari pa odlazimo jer na vrhu nema previše mjesta. Vraćamo se prema planinarskom domu gdje ručamo hranu iz ruksaka i nakon malog odmora polazimo na drugu stazu za taj dan.
Ona nas vodi prema Premužićevoj stazi, ali se ubrzo odvaja desno za vrh Veliki Zavižan (1676m). Uspon kroz klekovinu je dosta strm, ali vidici s vrha to sve nadoknađuju. Prekrasan pogled na more i Kvarner na jednoj strani te brojne velebitske vrhove na drugoj strani. Na samom vrhu nalazimo i nekoliko primjeraka runolista. Nakon male pauze, odmora i slikanja na vrhu spuštamo se strmo na drugu stranu prema Velebitskom botaničkom vrtu pa od njega ponovo uspinjemo prema velikoj kamenoj stijeni Balinovca (1602m). Iako niži od Velikog Zavižana, Balinovac djeluje impozantno zbog ogoljenih stijena na vrhu i otvorenih pogleda prema moru. Na povratku s vrha obilazimo botanički vrt u Modrić dolcu te stižemo do kombija podno planinarskog doma.
Taj dan se trebalo još odvesti do planinarskog doma Alan. Iako od Zavižana do njega ima tek desetak km zračne linije, put kombijem kroz Velebit traje više od sat vremena. Smještamo se u domu i ubrzo nakon odlične večere odlazimo na spavanje.
Slijedećeg jutra ustali smo relativno rano i prije 8 sati već bili na stazi za Zečjak (1622m). Krećemo Premužićevom stazom s koje se vrlo brzo odvajamo prema travnatim padinama Zečjaka. Do vrha dolazimo za sat vremena te nakon kraćeg zadržavanja krećemo nazad. U povratku pomalo neplanski skrećemo na Buljmu (1451m), vrh kojeg smo gledali s terase Planinarskog doma, te se spuštamo prema domu i kombiju. Slijedi presvlačenje iz planinarske u ljetnu odjeću i vožnja prema Jablancu.
Da i kupanje bude u planinarskom štihu, od Jablanca odlazimo pješice u prekrasnu uvalu Zavratnica. Nedaleko od male plaže na samom kraju uvale je vidljiv potopljeni njemački brod iz Drugog svjetskog rata, a na samoj plaži počinje i planinarska staza koja vodi prema planinarskom domu Alan!
Nakon kupanja odlazimo na piće u planinarski dom Miroslav Hirtz u Jablancu koji se nalazi na punih 26 metara iznad mora. Osvježeni kupanjem sjedamo u kombi i vozimo prema Zagrebu i Požegi u koju stižemo u ranim večernjim satima.
Puno toga je stalo u ova nepuna dva dana, šest vrhova, tri planinarska doma, kupanje na Zavratnici, odlična osmeročlana planinarska ekipa, prekrasno vrijeme i vidici. Usprkos tome, vikend je prošao brzo, ali se jedva čekamo ponovno vratiti na Velebit.
Vodiči izleta su bili Ivana Šljerić i Hrvoje Mikolčević.
Tekst: Hrvoje Mikolčević
