Udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata Požega osnovana je 1994.godine i, kao što joj naziv govori, okuplja roditelje poginulih hrvatskih branitelja s područja Požeštine. Predsjednica joj je Kata Ronko.

– Kad sam ja preuzela dužnost predsjednice 2006.godine, bilo nas je oko 140 članova. Sad nas je jedva četrdesetak a i oni svi ne dolaze na naša okupljanja. Godine su tu a ima i bolesnih, teško pokretnih – kaže K.Ronko.
Osnovni cilj djelovanja Udruge je kroz razne aktivnosti održavati sjećanje na poginule sinove i kćeri u Domovinskom ratu.
– Njihove grobove redovito obilazimo za blagdan Svih Svetih i tad im zapalimo svijeće. Obilazimo grobove i onih koji više nemaju živuće roditelje. Osim toga, jednom godišnje idemo u obilazak bojišnica. Tad obavezno negdje imamo i misu, posjetimo neko svetište i to je zapravo hodočašće za naše roditelje. Prošle godine, recimo, bili smo u Vukovaru i Aljmašu. Nastojimo organizirati i duhovne obnove, otkad sam ja predsjednica, dva puta smo bili kod vlč.Sudca – dodala je Kata Ronko.
Udruga roditelja poginulih hrvatskih branitelja godišnje organizira i dva velika druženja: prvo bude u vrijeme oko Uskrsa, kad se održi i godišnja skupština Udruge, te uoči božićnih i novogodišnjih blagdana.
– Ta okupljanja nam puno znače jer je to prigoda za razgovor. Osobito sad pred božićne i novogodišnje blagdane nam je važno da se zajedno okupimo. Ovi blagdanski dani su nama najteži jer se svi ljudi okupljaju, raduju a za našim stolom netko nedostaje, ima onih koji za stolom budu sami. Mnogi su sinovi poginuli mladi, nisu imali djece a onda ni unučadi. Roditelji su sad sami pa, kad se ovako okupimo, porazgovaramo, izjadamo se…dođu nam i prijatelji iz drugih gradova, Slav.Broda i Nove Gradiške, pa popričamo. Mi jedni druge najbolje razumijemo, jedni drugima smo potpora – istakla je Kata Ronko. Svjesna je, dodala je, kako će broj članova udruge biti sve manji i na kraju će nestati, pa bi voljela kad bi se djeca branitelja koja su živa, više angažirala i pomogla da se sjećanje na njihove očeve sačuva.

Tekst i foto: V.Milković