U organizaciji Matice hrvatske u Požegi i požeškog  Gradskog muzeja, u Gradskoj knjižnici je na Galeriji svjetlosti predstavljena knjiga Vitolda Košira “Sokolarstvo i ptice grabljivice: likovni prikazi u Hrvatskoj”. Predstavljanje  je organizirano u sklopu Dana Matice hrvatske, u nazočnosti zamjenika županice Ferdinanda Trohe i pročelnice gradskog Ureda za društvene djelatnosti Maje Petrović. Pozdravljajući sudionike promocije, prof. Ljiljana Marić je naglasila kako će posjetitelji moći u potpunosti doživjeti čari ove drevne tradicije bavljenja dresiranjem ptica.

-Ne biste vjerovali da je upravo Požega prvi grad u Hrvatskoj gdje će biti predstavljena ova knjiga i zbog toga sam veoma mnogo zahvalna Vitoldu i njegovim suradnicima, a još više što nam je svima iskazao neobičnu čast i privilegiju da tako izbliza možemo promatrati orla. Rekla bih da smo oči u oči s jednom od najinteligentnijih ptica. Ako ste u prvi tren pomislili da ova knjiga nema nikakve veze s Požegom, prevarili ste se. Ne samo da ima veze s Požegom nego čak i s ovim mjestom na kojem se nalazimo. Samo malo gore iznad mene, a  meni desno, nalazio se spomenik podignut 1925. godine u povodu obilježavanja tisućite godišnjice Hrvatskoga Kraljevstva , na kojemu se nalazila skulptura sokola. Upravo razglednica toga spomenika kao i spomenika fra Luki Ibrišimoviću Sokolu nalazi se u ovoj knjizi-kazala je Lj. Marić.

Skulptura sokola sačuvana u Gradskom muzeju

Kustosica  Gradskog muzeja Ivana Domanović otkrila je posjetiteljima zašto je fra Luka Ibrišimović dobio nadimak Sokol, zbog kojeg je na kraju i uvršten u ovu knjigu. Govorila je o Požegi tijekom 150 godina Osmanske vlasti, o fra Luki kao istaknutom  franjevcu i gvardijanu franjevačkog samostana u Velikoj i generalnom vikaru za Slavoniju, koji je u Požegi odigrao značajnu ulogu  u oslobađanju od Osmanlija na brdu Sokolovcu 1688., a Požega je potpuno oslobođena 1691.godine.  Kustosica je, među ostalim, govorila o Grgurevu koje se proslavlja 12. ožujka, te o sudbini sokola na milenijskom spomeniku sa Starog grada, koji je srušen za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Naglasila je kako je skulptura sokola sačuvana i nalazi se u Gradskom muzeju.

Tijekom predstavljanja knjige rečeno je da je iz tiska izišla početkom ove godine u nakladi tvrtke IN.TRI d.o.o. u vlasništvu Ivana Kraljevića iz Zagreba, koji od 2016. ima vlastitu izdavačku kuću koja se bavi prevođenjem i izdavanjem knjiga iz područja umjetnosti, filozofije i popularne znanosti.-Autor se bavi sokolarstvom 36 godina i među iznimno malim je brojem ljudi koji se tim bave, akademski je kipar i teško je zamisliti nekog kompetentnijeg koji bi mogao osmisliti ovakav projekt- kazao je nakladnik govoreći o tome što je bilo ključno za njegovu odluku da tiska ovu knjigu. Napomenuo je da se susretao s financijskim  poteškoćama, no ovom prigodom zahvaljuje na pomoći Ministarstvu znanosti Republike Hrvatske i Hrvatskom lovačkom savezu te još nekim manjim sponzorima.

Sokolarstvo u Hrvatskoj priznato kao legalan način lova

Promociji knjige prisustvovao je i Marijan Žižanović koji slovi kao gospodar ptica grabljivica u Hrvatskoj, a najzaslužnija je osoba što je Vitold Košir postao sokolar. Ovaj 77-godišnji  diplomirani pravnik rođen u Plzenu u Češkoj danas živi sa čak 30 ptica grabljivica. Od mladosti je zainteresiran za ptice grabljivice, a na njegovu inicijativu sokolarstvo je prvi put  u Hrvatskoj priznato kao legalan način lova. Bavio se hokejom, džudom i tajlandskim boksom, a trenirao je gotovo sve naše najbolje hrvatske borce.  Još u gimnazijskim danima s latinskog  je preveo jednu knjigu pruskoga kralja Fridrika II Velikog koji je živio u 18. stoljeću.  Žižanović je u svom tekstu u knjizi citirao Požežanina Matka Peića koji je u jednom svom eseju napisao : „Hrvatski narod je malen, ali kako živi u predziđu kršćanstva, za simbol hrvatskog bića nije mogao izabrati kraljića nego ORLA, jer hrvatski narod ne može kraljićkovati nego orlovati“. Tijekom svog izlaganja ovaj poznati hrvatski sokolar govorio je o karakteristikama orla zbog kojih su se mnogi narodi uspoređivali s ovom pticom pa tako i  hrvatski naroda, a govorio je  o književnim i likovnim djelima u kojima je prikaz sokola ili neke ptice grabljivice.

Ponosno držanje, otmjenost i snaga orla

-Godinama se bavim pticama grabljivicama koje mogu letjeti na području Europe , ali orao je  nešto iznad svega. U mitologiji je simbol kraljeva, snage i visina, a jedina je ptica i živi stvor koji može gledati u sunce i zrači sunčevom svjetskom snagom. Zbog ovih karakteristika oko  50 zemalja ima simbol orla, koji ima svoj karakter, a lovi plijen pet puta veći od sebe, što se ne događa ni kod najvećih grabežljivaca kod sisavaca, poput tigra i lava. Ima nevjerojatno ponosno držanje koje pokazuje otmjenost, snagu-naglasio je Živanović te kazao kako mu  je među književnicima koji opisuje dresuru sokola najbolji William Shakespeare , uspoređujući je sa ženom.

Autor knjige i sokolar Vitold Košir rođen je u Zagrebu 1966. godine, istovremeno je pohađao Akademiju likovnih umjetnosti, gdje je diplomirao kiparstvo u klasi prof. Šime Vulasa, te Muzičku akademiju na kojoj je diplomirao studij viole u klasi prof. Zlatka Stahuljaka. Zaposlen je u Simfonijskom orkestru HRT-a, a još svira gitaru u dva benda.  Trenutno živi sa svojih 6 ptica grabljivica,  a jednu od njih donio je na promociju knjige.

Ogrlica od orlove kandže od prije 130 tisuća godina

-Nije apsolutno nužno da čovjek mora biti umjetnička duša da živi s ovim pticama, a mislim da svaki sokolar prvenstveno cijeni ljepotu njihovog leta, pa prema tome ima i sklonost prema umjetnosti. Danas je sokolarstvo prvenstveno kulturna tradicija i sport i način provođenja slobodnog vremena. Ptice grabljivice nose svoju simboliku i estetiku, a vrlo često se pojavljuju u mitologiji. Na zadnjoj stranici knjige je najstariji predmet koji imamo, mislim da je jedinstven na cijelom svijetu,  a to je ogrlica izrađena od orlove kandže. Napravili su je neandertalci u Krapini prije 130 tisuća godina, a živjeli su tada s tim divnim životinjama. Na naslovnoj stranici je najstariji prikaz ptice grabljivice iz sedmog stoljeća, u blizini Zadra, a isklesana je u kamenu-istaknuo je autor. Dodao je kako ga je na pisanje knjige potaknuo odlazak u Češku gdje je tradicija sokolarstva iznimno živa te ima mnogo aktivnih sokolara. Htio je prvo objaviti malu  brošuru, no shvatio je da ima puno ljudi koji su spremni surađivati na knjizi u kojoj nisu samo prikazi ptica grabljivica, već sokolara i sokolarstva. Autor kaže kako se u sokolarstvo zaljubio još u dječačkoj dobi . Govorio je o obavezama jednog sokolara,  presudno je da mora imati slobodnog vremena, a prehrana je jedan od najvažnijih elemenata. O prehrani je detaljnije govorio Marijan Žižanović, napomenuvši da su sokoli mesožderi i drugo ne mogu ništa jesti, a nabaviti kvalitetno meso je jedan od najvećih problema. Autor knjige i M. Žižanović odgovarali su na pojedina  pitanja sudionika promocije koji su zainteresirani za bavljenje sokolarstvom. Na predstavljanju je bio nazočan i Stjepan Alaber iz Zagrađa, najpoznatiji naš sokolar u Požeštini.

Tekst i foto: I. Tomić