Search
Close this search box.

MATIJA BOŠNJAK Susret s legendom pleterničkog nogometa

Među rijetkim živućim pleterničkim nogometašima starije generacije je i Matija (Mato) Bošnjak. Posjetili smo ga u njegovoj kući u Ulici bana Josipa Jelačića u blizini gradskog parka i zapodjenuli s njim zanimljiv razgovor. Ovaj živahni 83-godišnji umirovljenik detaljno se prisjeća svojih početaka u Nogometnom klubu „Slavija“, kada je s tek 16 godina počeo igrati za prvu momčad. Počeo je naukovanje kao šegrt kod krojačkog majstora Dragana Babića u sadašnjoj Švearovoj ulici, koji je bio prvi ispitani nogometni sudac, a kao zaljubljenik u nogometnu igru imao je razumijevanja za odlaske svoga naučnika na redovite treninge. Pritom ga je poštedio nekih uobičajenih poslova poput čišćenja radnje.

Snažan utjecaj Tomislava Pirca

Mato je u Pleternici završio Školu učenika u privredi koja je bila u sastavu ondašnje Osmogodišnje škole, a poseban dojam na njega je ostavio prvi školovani nastavnik fizičkog odgoja Tomislav Pirc iz Požege. Premda je bio odličan rukomešaš i košarkaš, ovaj sportski stručnjak imao je smisla za unapređenje nogometne igre. Svojim sustavnim radom snažno je utjecao na najmlađe Slavijine igrače, među kojima su 1955. godine bili juniori Mato Bošnjak, Stevo Andrović, Mato Mihić-Koka, Mišo Abramović, Mato Filić-Lega, Milan Ninković-Bajo, Slavko Mikšik i drugi, koji su se isticali kao vrsni tehničari, postizali dobre rezultate u juniorskoj konkurenciji, bolje nego Požega, Nova Gradiška i Slavonski Brod, te su ubrzo postali prvotimci. Slavija je tako pomlađena postala prvak Brodskog podsaveza i plasirala se u viši  rang natjecanja Prvi razred.  U tadašnjoj  prvoj momčadi igrao je i Dragutin Pavličević, a Mati je bio nastavnik povijesti te su tih godina zajedno igrali u Slaviji koja je nastala 1952. godine spajanjem dvaju pleterničkih klubova Željezničara i Borca.

Na mjestu centarhalfa zamijenio Stjepana Miškića

-Na mjestu centarhalfa zamijenio sam Stjepana Miškića-Štefu. U to vrijeme vratar je bio Tomo Tomić iz Ratkovice,  a igrali su još Mato Toromanović, Milan Ninković, Đuro Tomić, Stevo Andrović, Zvonko Tauš, Vlado Zeman i drugi. Bio sam redoviti prvotimac, a putovali smo i na prijateljske utakmice od Jasenovca do Gunje.-ističe Bošnjak te napominje kako je 1960. godine počeo igrati za požeško Jedinstvo, a radio je kao krojač u požeškoj „Slogi“. Odigrao je nekoliko pripremnih i dvije prvenstvene utakmice, a onda otišao na odsluženje vojnog roka. Povratkom iz vojske kratko je vrijeme bio u Jedinstvu, a zatim se na nagovor prijatelja vratio u Slaviju u jesen 1961. godine te je kasnije igrao kvalifikacije s Petrijevcima i Radničkim iz Županje. Sa Slavijom je u različitim rangovima natjecanja doživljavao uspone i padove, a kao standardni centarhalf uvijek se isticao kvaltetnom i požrtvovnom igrom.

Diploma za najboljeg sportaša Pleternice

Među brojnim priznanjima i nagradama, Mati je najdraža diploma koju je dobio za najboljeg sportaša Pleternice za 1958. godinu,  koja mu je uručena u sklopu DTO Partizan, a primio ju je, kako kaže, ne samo kao najbolji nogometaš. U ženskoj konkurenciji najbolja je tada bila rukometašica Blaženka Lalić. Dobio je i priznanje za razvoj sporta u Pleternici 1986. godine, a među ostalim i priznanje u povodu obilježavanja 90. obljetnice Slavije na svečanosti održanoj u pleterničkoj Knjižnici.

I danas član Nadzornog odbora Slavije

-Za Slaviju sam igrao neprestano do 1970. godine,  imao sam više od 30 godina, a nastupao sam kasnije i za požešku Slavoniju u Ligi veterana Slavonije i Baranje. Osvojili smo drugo mjesto iza Borova, a ispred Belišća, đakovačkog Jedinstva, Darde, Šparte iz Belog Manastira. Uzor mi je uvijek bio Stjepan Miškić, a osim Miškića spominjem i Branka Bajta koji je bio odličan igrač-napominje Mato. Rado se  prisjeća priprema NK Zagreb u Pleternici 1967. godine , kada je trener bio Domagoj Kapetanović, a pomoćnik Reberski. Tada su za ovog prvoligaša igrali  Pavlica, Bubanj, Tanković, Vaha, Dračić i drugi. To je bila, kaže, atrakcija, a gosti su bili vrlo zadovoljni smještajem. Ostali su s njima u prijateljskim odnosima i svi su se tome čudili. U klubu je Mato Bošnjak godinama obavljao različite funkcije-bio je i glavni trener prve momčadi Slavije u kojoj su nastupali Anto Barbarić, Petar Barbarić, Zebec, Miro Čop i drugi. U dva navrata bio je uspješan trener „Omladinca“ u Sulkovcima, koji je  bio u istom rangu kao Slavija. Potrebno je napomenuti da ovaj energični umirovljenik ni danas ne miruje, redovito posjećuje utakmice i član  je Nadzornog odbora Slavije

Unuci nastavljaju djedovim stopama

Da jabuka ne pada daleko od stabla, potvrda ovoj tvrdnji su i Matini unuci. Stjepan je počeo igrati za prvu momčad Slavije sa 16 godina, kao i njegov djed  u toj dobi, a stariji Mateo je vratar u županijskom prvoligašu Graničaru iz Zagrađa. Lovro je igrajući za juniore bio kandidat za vratara prve momčadi Slavije.  Za nogometnu igru talentiran je bio i sin Dražen koji je igrao za juniore Slavije i za Kuzmicu, a kasnije čak nastupao za reprezentaciju gluhonijemih Hrvatske, igrajući sa standardnim prvoligaškim igračima Desnicom i Bogdanovićem.

Pobijedio zloćudnu bolest

Mato u dugogodišnjem braku sa suprugom Katicom ima troje djece: Vesnu te blizance Jasnu i Dražena, a zanimljivo je da svatko od njih ima po troje djece. U 2005. godini imao je  zloćudnu bolest želuca i tešku operaciju, operirao ga je požeški  kirurg dr. Šimleša, a zahvalan je svom liječniku dr. Damiru Svibenu koji ga je na vrijeme uputio u bolnicu.

-Kada je supruga Katica napomenula kirurgu da sam nekada igrao nogomet, kazao joj je da će me to možda i spasiti. To se i dogodilo, bio sam uporan, bavio se različitim aktivnostima, radio  u voćnjaku i vrtu, uzgajao svinje i perad, pekao rakiju i bavio se svojim krojačkim poslom, što činim i danas. Uz stalne šetnje prebolio sam tako tešku bolest, nisam se dao, a puno mi je pomogla supruga. Trebao sam se prvo osloboditi straha, a sve je uspješno završilo. Bogu hvala jer sam jedini preživio među prijateljima, nekadašnjim suigračima te poznanicima u Pleternici koji su imali istu bolest-kaže M. Bošnjak. Dodaje kako je aktivan u pjevačkom zboru “Vječita mladost“ pleterničke Udruge umirovljenika, a prije tri godine predstavljali su Požeško-slavonsku županiju na Susretu umirovljeničkih zborova Hrvatske. S ponosom ističe da je bio dugogodišnji davatelj krvi, a na zadnji dan Devetnice Gospi od suza dugi niz godina jedan je od predvodnika procesije.

U nogometu je stalni rad bit uspjeha

-Danas za igranje nogometa ima malo zainteresirane mladeži, svi očekuju nešto na pladnju, no bez rada nema rezultata, a Slavija se nikad kao sada nije oslanjala na takozvane strance, igrače izvan Pleternice. Pritom ne mislim na nadarene igrače iz susjednih mjesta na gradskom području. Ništa nema bez dobrih juniora koji za nekoliko godina stvaraju u klubu kvalitetu. Konkurencija mora biti na zdravoj osnovi, svatko mora pokazati što zna, a to se uz nadarenost i realan pristup postiže samo stalnim radom, što je bit uspjeha. To sam i sam dokazao igrajući za Slaviju, iako neki stariji igrači u početku moje igračke karijere nisu smatrali da ću biti uspješan nogometaš-zaključio je Mato Bošnjak, živuća legenda pleterničkog nogometa i prema mnogima najuspješniji centarhalf  Slavije.

Foto: I. Tomić, Arhiva M. Bošnjaka

 

Vezano
Vezano
Događaji
Zadnje objave
Fotogalerija
Norijada u Požegi
Kutjevački planinari obišli Karlovačko, Samoborsko i Žumberačko gorje
Krizma u Župi sv.Terezije Avilske Požega
Duhovsko bdjenje mladih u požeškoj Katedrali
Maturanti Gimnazije Požega