Search
Close this search box.

NA BLAGDAN SV.ANTUNA PADOVANSKOG Požeški biskup Ivo Martinović svečano euharistijsko slavlje predvodio u Starom Petrovom Selu

Na blagdan sv. Antuna Padovanskog, 13. lipnja 2024. godine, Župa u Starom Petrovom Selu proslavila je svoga nebeskog zaštitnika. Svečano euharistijsko slavlje u župnoj crkvi predvodio je požeški biskup Ivo Martinović u zajedništvu s domaćim župnikom Ivanom Nikolićem, svećenicima Novokapelačkog dekanata i vjernicima staropetrovoselske župe.
Na početku slavlja župnik Nikolić je u ime vjernika uputio biskupu Ivi pozdravne riječi dobrodošlice iskazujući radost i ponos što je Staro Petrovo Selo prva župa koju je novozaređeni biskup pohodio. Poželio mu je blagoslovljeno i plodonosno pastirsko djelovanje, a mladi predstavnici župljana su riječi dobrodošlice potvrdili prigodnim darovima.
Zahvalivši na pozivu i srdačnoj dobrodošlici, biskup Martinović je pozdravio nazočne svećenike i vjernike poručivši im kako su oni znak zajedništva u Gospodinu. To je zajedništvo koje Gospodin ostvaruje po molitvi, po onome što je najvažnije za našu vjeru, za našu sadašnjost i vječnost.
Spominjući se zaštitnika staropetrovoselske župe koji stoljećima okuplja vjernike diljem svijeta, biskup je kazao kako je sv. Antun usmjeravao vjernike na Krista Gospodina i upravo to čini i danas. „S Kristom u naručju svakome od nas poručuje da uzmemo Isusa kao temelj svoga života, kao orijentir svoga života i kao put našeg spasenja“, rekao je biskup i pozvao vjernike da otvore svoja srca Bogu i pouzdanjem mu iznesu sve svoje potrebe.
U prigodnoj homiliji biskup Martinović je kazao kako nam naviješta Božja riječ približava ne samo lik sv. Antuna, nego i ono što je važno za današnji život svakog vjernika. Tumačeći  Prvog čitanja iz Knjige Mudrosti upozorio je na mudrost kao vrijednost ljudskog i kršćanskog života koja treba imati svoj temelj u Mudrosti je ona je sâm Bog.“, rekao je biskup Martinović te upozorio na iskrivljeno poimanje mudrosti kao ljudske lukavosti s kojom čovjek ostvaruje vlastite ciljeve i korist. Kazao je kako istinski mudar čovjek promišlja o sebi, o svom životu, radu, obitelji, o svojoj sadašnjosti i misli na svoju vječnost. „Mudar čovjek zna da vrijeme prolazi i da vječnost brzo dolazi te da treba zastati pred Bogom, promišljati o njemu i s njim graditi svoju sadašnjost i vječnost.“ 
Biskup se potom osvrnuo i na drugo čitanje u kojem sv. Pavao pišući Efežanima govoreći o milosti, između ostaloga naglasio kako je ona nezasluženi dar Božji. Ističući život kao najveći dar Božje milosti, naveo je i druge primjere milosnih darova koje nam Bog daje, a koji nam trebaju pomoći da rastemo kao djeca Božja, do punine njegove, do savršena čovjeka koji potpuno ljubi Boga i čovjeka. 
Nakon toga, biskup je tumačio evanđeosko izvješće u kojem sv. Marko opisuje kako Isus poslije svoga ukazanja apostolima i polanja koje im daje da idu propovijedati Evanđelje te   obećava svoju podršku i suradnju popratnim  znakovima koji će biti znak njegove prisutnosti. Biskup je govorio o tome kako danas neki vjernici svoj odnos s Bogom nastoje ostvariti na krivi način, iskušavajući ga ili tražeći površne znakove za osobnu sigurnost u vjeri ili uslišanja u molitvi. Odgovor na takav krivi stav, pristup i traženja danas nalazimo u dragocjenom primjeru i liku  sv. Antuna čiji nas životni put privlači i nakon osam stoljeća. 
Govoreći o liku, životnom putu i djelu sv. Antuna kazao je kako nam zagovor sv. Antuna nije toliko potreban da pronađemo izgubljenu stvar, nego mnogo više da mi ne izgubimo svoju vjeru i svoj put u vječnost, da se ne udaljimo od svoje vjere zbog krivog pristupa Bogu i njegovoj prisutnosti u našem životu, te naglasi: „Puno toga nas želi zarobiti da zanemarimo ne samo Boga, nego i sebe i svoju obitelj i bližnje. Zato nam je sv. Antun i danas potreban kao svijetli lik koji nas osvješćuje da poput njega zastanemo u mudrosti Božjoj i u molitvi. Za sv. Antuna molitva je najveći oblik ljubavi prema Bogu“, poručio je biskup Martinović te istaknuo četiri koraka sv. Antuna za ispravnu molitvu. Prvi korak je otvoriti se s povjerenjem svome Bogu. Drugi je iskreni razgovor s Bogom, u kojem mu čovjek iznosi tajne svoje duše i srca. Dodao je kako mnogi izbjegavaju razgovor čak i u vlastitim obiteljima jer su naučili voditi monologe u kojima sve mora biti kako su sami zamislili. U trećem koraku Bogu se iznosi sve što nosimo u svom biću, svoje potrebe i prošnje, a četvrti je korak hvaljenje Boga i zahvaljivanje, a svaki čovjek ima puno razloga da zahvaljuje Bogu za puno toga.
Podsjećajući na misao sv. Antuna da je ljubav  duša vjere te da bez nje vjera umire, biskup je kazao: „Bez molitve koja je ljubav, vjera umire, a mi se sušimo i venemo. Samo duša koja moli može napredovati u mudrosti, u spoznaji, u dobru. Samo duša koja ljubi Boga može moliti i koja moli, može ljubiti ne samo Boga, nego i svaku drugu osobu.“
Prigodnu homiliju biskup Martinović je zaključio riječima citirajući sv. Antuna: „Krist, koji je tvoj život, stoji pred tobom raspet, da se ti zagledaš u križ kao u neko zrcalo. Ondje ćeš moći spoznati koliko su smrtonosne bile tvoje rane, koje nijedan drugi lijek ne bi mogao ozdraviti osim krv Sina Božjega. Ako pogledaš dobro, moći ćeš shvatiti koliko su veliki ljudsko dostojanstvo i tvoja vrijednost… Nigdje drugdje čovjek ne može bolje uočiti koliko vrijedi kao kada se zagleda u zrcalo križa.“ Neka nam zagovor i pomoć sv. Antuna pomognu da upoznamo svoju vrijednost i vrijednost drugoga, da rastemo u mudrosti i darovima koje nam je dao na putu spasenja.
Nakon popričesne molitve uslijedio je tradicionalni blagoslov djece. Na svršetku euharistijskog slavlja biskup Martinović je zahvalio župniku na pozivu i svim vjernicima na dobrodošlici i sudjelovanju. Sve vjernika, a napose one koji slave imendan, preporučio je zagovoru njihova nebeskog zaštitnika te je na sve zazvao Božji blagoslov.

Izvor: Požeška biskupija

Vezano
Vezano