Na današnji dan 1944. godine rođen je čovjek koji je vjerovao da umjetnost čini svijet boljim mjestom. Emil Robert Tanay nije bio samo akademski slikar svjetskog ugleda – bio je humanist i pedagog koji je vlastito stvaralaštvo i nastavno djelovanje smatrao jedinstvenim činom.
Emil Robert Tanay potječe iz poznate požeške obitelji Tanay. Njegov otac, dr. Emil Tanay, bio je ugledni požeški odvjetnik i suradnik Požeškog muzeja, koji je sinu još u djetinjstvu prenio ljubav prema umjetnosti, prirodi i kulturnom nasljeđu rodnoga kraja. Ta duboka veza s Požegom pratila je Tanaya cijeloga života – od prvih koraka i slikarskih početaka do trajne predanosti humanizmu i ljepoti.
Od zagrebačke Akademije i fresko tehnika u Italiji, do osnivanja Studija Tanay, njegov je put bio obilježen potragom za onim nevidljivim. Njegova nesebičnost posebno je zasjala tijekom Domovinskog rata, kada je kroz umjetničku terapiju pomagao djeci da boju pretvore u lijek za rane koje riječi nisu mogle opisati.
Za svoj doprinos nagrađen je Redom Danice hrvatske i prestižnom Ziegfeldovom nagradom, ali njegovo najveće priznanje su generacije studenata koje je naučio moralnoj i estetskoj osjetljivosti.
„Slikam jer moram“, govorio je, a mi dodajemo — slikao je onako kako je živio: s vjerom u dobrotu. Danas njegova djela, poput „Portreta Željke Škritek“ i „Mrtve prirode“, čuvamo u našem muzeju kao trajni podsjetnik na čovjeka koji je umjetnošću nadilazio sve granice.

Izvor: Gradski muzej Požega(V.Milković)