Na današnji dan 26. siječnja 1933. godine u Cicrini kod Ravnoga (Bosna i Hercegovina) rođen je istaknuti požeški i hrvatski povjesničar Filip Potrebica. U Požegu doseljava kao dijete te je s ovim gradom sudbinski povezan cijeloga života. U njemu završava osnovnu školu i gimnaziju, studira povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojemu diplomira 1958., a 1981. doktorira s tezom “Društveni odnosi u Požeškoj županiji godine 1848.”. Kao profesor povijesti i povijesti umjetnosti počinje raditi na požeškoj gimnaziji, na kojoj provodi polovicu svoga radnog vijeka, a jedno vrijeme obavlja funkciju direktora. Radeći na gimnaziji od 1958. do 1983. godine, odgojio je više generacija požeških gimnazijalaca, prenoseći im znanje i ljubav prema povijesti, posebice onoj zavičajnoj. Od 1983. godine je docent na Odsjeku za povijest zagrebačkog Filozofskoga fakulteta, na kojemu dvadeset godina predaje metodiku nastave povijesti. Od 1988. je izvanredni, a od 1996. redoviti profesor. Povjerena mu je dužnost pročelnika Odsjeka, a povremeno predaje i na drugim sveučilištima. Pisac je više metodičkih priručnika, udžbenika i didaktičkih pomagala za nastavu povijesti, a niz godina piše udžbenike povijesti za osnovne i srednje škole.
Značajan doprinos povijesti Požeštine
Prof. dr. Filip Potrebica poglavito je bio povjesničar Požeštine. Autor je mnogobrojnih rasprava, stručno-znanstvenih radova iz prošlosti požeške Gimnazije, Grada Požege i Požeške županije, te povijesti Slavonije od 17. do 19. stoljeća. Šezdesetih godina prošloga stoljeća pokreće brojna lokalna stručna izdanja: Požeški zbornik (1961), Vjesnik Historijskog arhiva i Muzeja Požeške kotline (1962), Omladinska riječ (1965), Traženja (1969), Almanah Zlatna dolina (1970). Napisao je i Povijest knjižnica Požeške kotline (1976), Povijest vinogradarstva i podrumarstva u Požeškoj kotlini(1983), Požeška županija za revolucije 1848.–1849. (1984), Obrt u gradu Požegi i Požeškoj kotlini (1985), Razvoj elektrifikacije i plinofikacije u Požeškoj kotlini (1988), Tri stoljeća požeške gimnazije (1994), Požega: crkva Svete Terezije Avilske (1996). Također je od 1995. pokretač i glavni urednik časopisa Zlatna dolina te edicije Biblioteka Posegana, s desetak novih ili reprintiranih naslova o povijesti zapadne Slavonije. Prof. dr. sc. Tvrtko Jakovina svojevremeno je kazao kako je „Požega zahvaljujuci tome postala jedan od rijetkih manjih gradova koji su svake godine o svojoj povijesti, prirodoslovlju ili etnološkoj baštini dobivali nove i originalne znanstvene prinose. Zahvaljujući njegovim radovima, možemo s većom sigurnosti pisati i razumijevati povijest Slavonije, a onda i Hrvatske.“
Izložba radova u požeškoj gimnaziji
U lipnju 2011. godine u prostoru požeške gimnazije organizirana je izložba „Prof. dr. sc. Filip Potrebica (1933.- 2003.)–najbolji istraživač Požege i Požeške kotline“. Prikazani su svi radovi ovog poznatog hrvatskog povjesničara, među kojima je središnje mjesto zauzimalo devet njegovih knjiga i gotovo svi radovi koje je napisao, ili izdanja koja je pokrenuo. Tom prigodom je prof. Tomislav Radonić, voditelj Arhiva u Požegi, naglasio kako je prof. Potrebica bio čovjek koji je posebno vrednovao izvore, istražujući u arhivima, knjižnicama i dr. Posebno je znao cijeniti što znači izvor i arhivistika, ali i kako treba poštovati čovjeka, s trudom, ljubavlju i znanjem prema Požegi, svom zavičaju i prema čovjeku kojeg je posebno cijenio“.
Nagrada za životno djelo Požeško-slavonske županije i počasni građanin Požege
Grad Požega je 1994. godine prof. Potrebici dodijelio godišnju nagradu, 2008. je proglašen počasnim građaninom, a 2010. dobio je nagradu za životno djelo Požeško-slavonske županije. Odlukom Gradskog vijeća, Požega je 2012. godine dobila ulicu s njegovim imenom u bivšoj Istarskoj. Svojim jedinstvenim i plodonosnim radom zauzeo je značajno mjesto među istaknutim povjesničarima Požeštine te u hrvatskoj historiografiji. Filip Potrebica preminuo je u Požegi 16. listopada 2003. godine. Nakon duge i teške bolesti umro je u 71. godini života, kratko vrijeme poslije odlaska u zasluženu mirovinu, a pokopan je na požeškom groblju sv. Ilije.
Pripremio: I. Tomić
Foto: Arhiva
