Search
Close this search box.

NEDJELJA MUKE GOSPODNJE Cvjetnica u Požegi

U Nedjelju Muke Gospodnje – Cvjetnicu, 2. travnja 2023. biskup Antun Škvorčević predvodio je slavlje Spomena Gospodnjeg ulaska u Jeruzalem i euharistijsko slavlje u požeškoj Katedrali. Među brojnim sudionicima bili su učenici Katoličke osnovne škole i Katoličke Gimnazije u Požegi te ovogodišnji krizmanici i prvopričesnici Župe Sv. Terezije.

Slavlje je započelo kod crkve sv. Lovre gdje je biskup Antun pozdravio okupljene, napose djecu, istaknuvši kako je važno da danas na Nedjelju Muke Gospodnje ili Cvjetnicu imamo dobro raspoloženo srce koje osjeća dubinu događaja što ga je Bog ostvario u svome Sinu Isusu Kristu kad je išao za nas u smrt kojom je pobijedio našu grešnost, prolaznost, i smrtnost. Pozvao je nazočne da u slavlju sudjeluju sabranim, pobožnim i radosnim srcem. Nakon što su blagoslovljene grančice i naviješten evanđeoski ulomak o Isusovu ulasku u Jeruzalem, svečana procesija krenula je prema Katedrali. Po dolasku u Katedralu biskup je uputio Isusu Kristu tri poklika a nazočna djeca potpomognuta drugim vjernicima i mašući maslinovim grančicama odgovorila su pjevajući „Hosana, hosana u visini, hosana, hosana Kralju kraljeva!“ da bi nakon trećeg poklika još dodala: „Boga slavimo mi, radosno srcem svim, budi slavljen o Bože naš! Hosana u visini“.


Mladi pjevači svečano su proglasili navještaj Muke po Mateju, a biskup je održao kratku homiliju. Kazao je kako nam se nakon izvještaja Muke Gospodnje nameće puno pitanja, a jedno od temeljnih glasi: što se to sve može ostvariti u našem srcu po snazi Isusova križa? Osvrćući se na prvo čitanje iz Knjige proroka Izaije ustvrdio je da ljudi u naša srca mogu poslagati puno toga dobroga, ali i ružnoga. Podsjetio je djecu što sve ona dopuštaju da internetom i digitalnim putem uđe u njihovo biće. Ono što ljudskim putem postane sadržaj njihova srca, uvijek je kratkoročno i u teškim životnim stanjima nemoćno. Istaknuo je da je najdragocjenije ono što Bog unese u naša bića, kako nas upozorava prorok Izaija u prvom čitanju, kad nam tumači što je sve njemu udijelio. Dao mu je jezik kojim može krijepiti umorne ljude, potom mu svako jutro otvara uho da ga čuje i sluša kao njegov učenik, te se ne protivi i ne odmiče od onih koji ga progone. Udjeljuje mu čvrsta leđa da ih podmetne onima koji ga udaraju, i lice onima što mu bradu čupaju, pogrđuju ga i pljuju, zaključujući kako je siguran da mu Bog u svemu tome pomaže i da se neće pred njima postidjeti.

Biskup je dodao kako u spomenutom liku prepoznajemo Isusa Krista, koji je putem poniženja što su mu ga dodijelili, postigao slavu uskrsnuća za sve nas. Kazao je djeci da mu je silno drago što su došli danas biti dionici ovog slavlja, kojim svjedoče kako njihovi roditelji razumiju važnost njihova sudjelovanja u dinamizmu Božje ljubavi prema čovjeku. Zahvalio je roditeljima što nisu zauzeti samo da ljudsko uđe u njihovu djecu, nego da ona dolaze u crkvu pred Boga te on u njihova srca posloži darove svoga Duha, ono što je lijepo, dobro, istinito, njegovu ljubav koja pobjeđuje zlo i smrt, od čega se ne živi kratkoročno, nego za vječnost.


Nastavljajući promišljanje o Izaijinom tekstu, biskup je istaknuo kakao nam Bog daje jezik, sposoban prenositi drugima ono što nam je on položio u srce, da svako jutro otvara uho onom koji ga je kao učenik spreman slušati. Pozvao je djecu da se prisjete što oni svojim jezikom iznose jedni drugima. Ustvrdio je kako vjeruje da imaju uši koje slušaju roditelje, učitelje, međusobno jedni druge, uputivši im najizazovnije pitanje: čuju li Boga, napose dolazeći na sveta slavlja u crkvu i u svakodnevnoj molitvi kako bi iznosili pred druge ono što je u njima njegovo? Spomenuo je kako su svakodnevno svjedoci da ljudi jedni pred druge iznose svojim jezikom ono što im je u srcima zločesto i mračno, jedni druge optužuju i osuđuju. Takav postupak susrećemo i u prikazu Isusova sudskog procesa i smrti na križu, koji smo čuli u evanđelju. Pilat osuđuje Isusa na smrt zato što to želi onaj svijet koji ga je nekoliko dana prije toga slavio kao kralja dok je ulazio u Jeruzalem. Zanimljivo je kako pri tom neki židovski čelnici razjaruju narod da bude protiv Isusa, za kojeg Pilat kaže da na njemu ne nalazi nikakve krivice. Često na taj način i u našim postupcima stradavaju mnogi nedužni ljudi, koji smetaju nečijoj samodostatnosti i taštini, te ih optužuju i osuđuju da bi ih uklonili iz svoje sredine.

Biskup je upozorio kako Židovi u Isusovu sudskom procesu ne razlikuju grijeha od grješnika, krivca od krivice, te Isus umire da bi ponio na križ naše grijehe i zloće, oslobodio nas od krivice, udijelio nam slobodu i dostojanstvo sinova Božjih. Istaknuo je kako poistovjećivanje nekog čovjeka s njegovim zlodjelom, kako se to događa u našem društvu, nanosi nepravdu ljudima, te da treba poduzimati sve što je potrebno da bi se suzbili grijesi, ali uvijek tako da se grješnika od njih izliječi, onako kako je to Isus učinio s desnim razbojnikom na križu koji se kajao za svoja zlodjela. Na svršetku homilije biskup je uputio molitvu da budemo oslobođeni optuživanja jedni drugih, osuđivanja, odbacivanja i prezira te je rekao: „Gospodine Isuse, koji si preuzeo na sebe sve ljudske optužbe, nepravedno osuđen, nepravedno razapet, pomozi nam da budemo oslobođeni toga stava. Da međusobno ne širimo odnose nemoći, jedni druge osuđujući, nego da pomognemo jedni druge oslobađati od zla tako da praštamo, širimo milosrđe i pomirenje.“ Biskup je napose potaknuo djecu da u svojim srcima budu otvoreni Božjoj logici praštanja i ljubavi, sa željom da to očituju u Svetom tjednu koji započinje, te nas preobrazi djelo Isusove pobjede nad zlom i smrću.


Na svršetku misnog slavlja biskup je kazao djeci i svima nazočnima kako nam je bilo lijepo na ovom slavlju jer je s nama bio onaj Isus Krist koji je podnio muku i smrt za nas, i koji kao pobjednik nad smrću hodi našim putovima. Zahvalio je svima za sudjelovanje, napose djeci i njihovim roditeljima što su bili dionici ovog slavlja i omogućili Bogu da u njihova srca unese svoju snagu, svjetlost i blizinu. Pozvao je djecu da blagoslovljene maslinove grančice ponesu u svoje domove i stave ih po mogućnosti na križ ili drugo časno mjesto kako bi ih one podsjećale na ono što je Bog učinio za nas po ljubavi svoga Sina, koji je položio sebe za nas u smrt. Poželio im je ovih svetih dana Isusov mir u srcu.

Izvor: Požeška biskupija

 

 

Vezano
Vezano