18. studenoga diljem se Hrvatske obilježava godišnjica pada Vukovara te stradanja stanovnika Škabrnje. Hrvatski je sabor 2020. godine proglasio 18. studenoga, tj. Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata te Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, državnim praznikom. Paljenjem svijeća u školskom dvorištu te molitvom i kratkim glazbenim programom školskog pjevačkog zbora, pod vodstvom učitelja Maria Sovčika, učenici i učitelji OŠ Antuna Kanižlića prisjetili su se svih onih koji su svoje živote položili za domovinu. Time je ujedno završio i školski projekt Sjećanje na Vukovar.
Na školskom je dvorištu školski zbor pred učenicima, učiteljima i roditeljima uveličao paljenje svijeća za stradale u Domovinskom ratu. Pod vodstvom učitelja Maria Sovčika izveli su kratak glazbeni program od dvije domoljubne pjesme. Poštivanje i zahvalnost mogli su se osjetiti u svakoj otpjevanoj noti i izgovorenoj riječi. Prigodnim riječima okupljenima se obratila nastavnica Povijesti Klaudija Gašpar koja je podsjetila na zbivanja u Vukovaru, ali i Hrvatskoj općenito, 1991. godine te sve podsjetila zbog čega trebamo biti zahvalni ljudima koji su svoje živote dali da bismo mi danas uživali u slobodi i miru.
U okviru projekta učenici su se sa svojim učiteljima prisjetili stradanja branitelja i civila u Domovinskom ratu te posebno stradanja u Vukovaru i Škabrnji kao svojevrsnih simbola Domovinskog rata. Na satima hrvatskog jezika, povijesti, vjeronauka, likovne i glazbene kulture te satu razrednika učenici su pisali pjesme, pravili plakate, izrađivali video uratke i likovne radove, pjevali, razgovarali i promišljali o vrijednostima Domovinskog rata kao što su sloboda, mir, ljubav, radost, žrtva…
Prisjećali su se toga što se zaista dogodilo u studenom 1991. te tražili odgovore na pitanja kako žrtvu branitelja i civila u Domovinskom ratu utkati u svoje današnje živote.
Bitka za Vukovar počela je u kolovozu i trajala do studenog 1991. godine. Pripadnici Jugoslavenske narodne armije i srpskih paravojnih postrojbi napadali su grad svim mogućim sredstvima. Bili su bolje naoružani i daleko brojniji, procjenjuje se između 30000 i 60000 vojnika. Suprotstavilo im se oko 1800 branitelja, među kojima su bili pripadnici Zbora narodne garde, lokalno stanovništvo i brojni dragovoljci iz Hrvatske i svijeta. Točno 87 dana hrabro su se i neustrašivo odupirali neprijatelju. Ljubav prema gradu i domovini motivirala ih je da u neljudskim uvjetima daju sve od sebe i zaustave prodor neprijatelja prema ostatku Hrvatske. Zbog nedostatka ljudi i municije 18. 11. 1991. godine više nisu mogli nastaviti otpor i grad je pao u neprijateljske ruke. Tijekom obrane grada poginulo je oko 2000 hrvatskih branitelja i 1000 civila, a 7000 branitelja i civila završilo je u zarobljeničkim logorima u Srbiji.
Nakon pada grada uslijedila je osveta nad preživjelima. Počinjeni su brojni zločini, mnogi su ubijeni, drugi su završili u logorima. Osobito je bolno sjećanje na 260 ranjenika odvedenih iz vukovarske bolnice koji su nakon toga ubijeni. Dvjestotinjak ubijenih pronađeno je kasnije u masovnoj grobnici na Ovčari dok se za preostalima traga. Još uvijek se smatra nestalima oko 290 branitelja Vukovara.
Patnja i stradanje branitelja i civila Vukovara postala je simbol hrabrosti i žrtve u Domovinskom ratu i zato je svake godine obilježavamo. No, to obilježavanje ima u sebi još nešto, a to je nastojanje da neprestano rastemo i svakim svojim djelom poboljšavamo naš život i našu domovinu kako žrtva stradalih i poginulih u Domovinskom ratu ne bi bila uzaludna.
Izvor: Klaudija Gašpar, učiteljica povijesti
