Prošlo je pet mjeseci od onog 23.svibnja kada je tvrtka Hemco d.o.o. iz Đakova ponovo pokrenula proizvodnju u bivšem pogonu Orljave d.o.o. u stečaju, bez velike pompe ali s tada jasno izrečenim planovima direktora Slobodana Mihalja kako se namjeravaju širiti i zapošljavati nove radnike. Što se događalo proteklih mjeseci i ostaje li Hemco kod tih planova?

– Od pokretanja proizvodnje u svibnju uz početnih 35 djelatnica zaposlili smo još 7 kako bi u cijelosti popunili proizvodnu liniju za košulje. Ta linija šije isključivo košulje za potrebe Hemcovih višegodišnjih kupaca. Tako su od svibnja do danas šivane košulje za MORH (prvenstveno svečane košlje), za MUP i za niz drugih kupaca. Ističemo da je riječ o košuljama vrhunske kvalitete, kako je traženo propisima naših kupaca, ali i kao rezultat nastojanja Hemca da nam je proizvod uvijek vrhunske kvalitete. Naravno, to ne bi bilo moguće da u pogonu u Požegi ne rade iskusne djelatnice koje su visoko motivirane raditi u dobrom okruženju, a što smatramo da Hemco nudi. Da li su nakon 5 mjeseci rada zadovoljne poslodavcem najbolje provjerite kod radnica samih – rekao je S.Mihalj.

I provjerili smo.
Voditeljica linije u Požegi je Milica Ivanović koja je u Orljavi radila pune 33 godine. – Radimo u jednoj smjeni, od 7 do 15 sati a, ako je potrebno, radimo i subotu. Većina žena je prije radila u Orljavi, neke i nisu ali poznaju tekstil. Ispočetka sam se malo bojala, nisam znala kako će sve to izgledati, ali, sve je u redu i zadovoljna sam – rekla je Milica.
– Radila sam u Orljavi 30 godina i sad evo, dočekala sam da nastavim dalje raditi. Ovo je veliki vjetar u leđa jer, nakon 30 godina ostati bez posla nije bilo lako. Kolektiv je dobar, dobro surađujemo, nadam se da ću ovdje i mirovinu dočekati. Zadovoljna sam, plaća je redovna, čak nam se i treći stup uplaćuje što dosad nije bilo, dobijemo za prijevoz što nam je jako bitno – zadovoljno je kazala Vesna Šubara iz Trnovca.

Zadovoljna je i Irma Pleša koja je u Orljavii radila sedam godina. – Onda sam dobila otkaz pa sam našla drugi posao jer, raditi se mora, i mislila sam kako nikad više neću raditi u tekstilu. Ali, kad sam čula da se ovaj pogon otvara, podnijela sam zamolbu i primljena sam. Zadovoljna sam, plaća je redovna i to je najvažnije – kazala je Irma.
I Suzana Didović je bivša radnica Orljave. – Dobila sam otkaz kao i druge radnice a sad su me evo, prije mjesec dana zvali da dođem ovdje raditi. Iskreno se nadam da ću tu i ostati – rekla je Suzana. Da će ostati raditi u Hemcu nada se i Sara Vukojević. – Primljena sam prije mjesec dana. U Orljavi sam radila kratko, godinu i šest mjeseci i onda sam dobila otkaz. Ovdje posao ide dobro i nadam se da ću tu ostati i dalje.

Planove za požeški pogon u Hemcu nisu mijenjali ali, kažu, njihova realizacija ‘zapinje’. Glavni problem im je postao prostor.
– Kao što smo isticali od početka projekta Hemco pogona Požega, naš plan je i dalje da u pogonu oformimo još bar jednu liniju i zaposlimo dodatnih 30-ak djelatnica. Međutim, postoji niz problema koji nas u tome onemogućavaju pa ću spomenuti neke. Kao prvo, postojeći prostor koji koristimo, a dio je prostora Orljave u stečaju, nikako nije prilagođen potrebama tekstilne industrije. Kao što je poznato, riječ je o bivšem industrijskom pogonu Končara – ETA koji je građen sredinom prošlog stoljeća u maniri tadašnjih industrijskih pogona, sa željom za što većim iskorištenjem dnevnog svjetla. Zbog toga je krov izveden u tada široko prihvaćenom standardu naizmjenično zakošenih i okomitih površina kako bi okomite površine bile staklene zbog prolaska dnevnog svjetla. Od izgradnje do dolaska Hemca krov nikada nije rekonstruiran, a nevrijeme koje je opustošilo Požeški kraj 2021. godine ionako loš krov dodatno je uništilo.
Nakon što je Hemco ugovorio najam prostora sa stečajnim upraviteljem Orljave uložili smo gotovo 100.000 kuna kako bi samo „pokrpali“ krov da proboj kiše u pogon nije toliki da moramo zaustavljati proizvodnju kod svake kiše. No i nakon tih zahvata prilikom jačih oborina dolazi do proboja vode.

Osim toga, sustav grijanja koji je instaliran nakon što su preselili iz starog pogona u krugu Kaznionice u ove prostore nije primjeren takvom prostoru. Instalirani plinski „topovi“ sa grijačima na svodovima krova imaju efekt da radnice koje sjede ispod tih grijača ne mogu raditi duže od 15 minuta jer je prevruće, a one koje sjede 3 reda dalje uopće ne osjećaju grijanje. Uz to, topli zrak u prostoriji se uvijek diže prema gore, pa bi izvor topline, pogotovo u velikom pogonu sa slabom toplinskom izolacijom trebao biti što bliži podu, a ne stropu. Tako da nas i tu za sada čeka ulaganje u adekvatno grijanje i hlađenje , koje će isto biti značajno – počeo je nabrajati probleme direktor Mihalj. Isto tako, problem im stvara i stečajni postupak Orljave koji je još u tijeku.

– Muči nas neizvjesnost konačnog rezultata prodaje nekretnina Orljave u stečaju. Upravo ovih dana završava 1. krug elektronskog nadmetanja u kojem se prodaju nekretnine Orljave u stečaju. Za Hemco to je previsoka cijena, a uz to cijeli pogon površine 17 tisuća m2 nam je prevelik.
Postupak će se nastaviti drugim krugom nadmetanja na kojem će početna cijena biti 6,7 mil. kuna. Za Hemco još uvijek previše ne toliko financijski koliko zbog činjenice da ne znamo što bi s tolikim pogonom. Ali je realno očekivati da će na tu cijenu biti zainteresiranih. Dakle, neminovno je da će se pogon Orljave uskoro prodati nekom kupcu. Kada se to desi, Hemco će dobiti obavijest od stečajnog upravitelja da sukladno ugovoru mora iseliti u roku od 30 dana – pojasnio je trenutnu situaciju s prostorom S.Mihalj.
Problem s prostorom u Hemcu su pokušavali riješiti do sada ali…

– Ne uspijevamo pronaći adekvatan prostor u Požegi. Otkad smo ušli u prostor Orljave u stečaju, svjesni smo da taj prostor nije adekvatan za rad tekstilne industrije niti da nas zadovoljava, osim kao privremeno rješenje. Čak i kad bi ga kupili na nadmetanju zahtijevao bi temeljitu obnovu i preinake koje nipošto ne bi bile jeftine. Stoga od početka tražimo neko dugoročno rješenje za smještaj pogona Hemca u Požegi. Malo da pojasnimo, takav pogon možemo napraviti bilo gdje u Hrvatskoj. Ono što nas je dovelo u Požegu je činjenica o postojanju određenog broja radnica iskusnih u šivanju košulja, a koje još uvijek žele raditi u struci i to što u Požegi postoji tekstilna škola što bi nam bilo važno za daljnje širenje . To je i naš razlog zašto želimo ostati u Požegi.

Želimo zaposliti još tih 30 radnica što smo planirali na početku, ali želimo zaposliti i još 40 poslije, kako bi oformili još jednu, treću liniju za proizvodnju. Želimo uz te iskusne radnice zapošljavati i mlađe koje će, radeći sa iskusnim kolegicama, naučiti najbolje iz svog posla i nastaviti tradiciju šivanja košulja u Požegi. Naravno, ne radimo to kao dobrotvori, nama su kvalitetne košulje potrebne za naše kupce. I ne planiramo u Požegi proizvoditi išta drugo osim košulja. Druge proizvode iz našeg asortimana proizvodi naš pogon u Đakovu. Unatoč stalnom traženju u proteklih pet mjeseci nismo našli neki drugi prostor u Požegi koji bi nam odgovarao. Obratili smo se i gradu Požegi koji je u prethodnim razdobljima prodavao zemljišta u Industrijskoj i Obrtničkoj ulici za potrebe poslovne namjene. Na adekvatnom zemljištu mogli bi sagraditi proizvodnu halu po našim potrebama u roku kraćem od 3 mjeseca. Jednu od hala u našem pogonu u Đakovu smo sagradili za 30 dana.

U Hemcu također ističu kako će im za daljnje širenje trebati i visokokvalificiranih kadrova: tehnologa, voditelja proizvodnje, servisera za održavanje strojeva…no, u ovom trenutku, adekvatan prostor im je prioritet.
– Znači, muči nas prostor i kvalificiraniji kadar. Kada bi riješili trajni smještaj pogona mogli bi se bolje posvetiti rješavanju ostalog. Samo da se zna: Ne mislimo odustati! Bilo bi lijepo kad bi verbalna pomoć svih koji nam je pružaju prerasla u konkretnu – zaključio je Slobodan Mihalj.

Pripremila: V.Milković