U nedjelju 10. kolovoza 2025. godine, svečano je proslavljena svetkovina sv. Lovre, đakona i mučenika, zaštitnika Požeške biskupije i njezina Caritasa. Euharistijsko slavlje u godini Redovnog jubileja i 1800. obljetnici Svečeva rođenja na otvorenom prostoru ispred Biskupskog doma u Požegi pokraj njegove crkve predvodio je predsjednik HBK-a zagrebački nadbiskup i metropolit Dražen Kutleša, zajedno s požeškim biskupom Ivom Martinovićem, banjalučkim biskupom u miru Franjom Komaricom, đakovačko-osječkim pomoćnim biskupom Ivanom Ćurićem, kanonicima požeškoga Stolnog kaptola, svećenicima grada Požege, bogoslovima i svećeničkim aspirantima, karitasovim volonterima, mladima te drugim vjernicima.
Na početku slavlja biskup Ivo se obratio svim nazočnim vjernicima te kazao: „Svima od srca čestitam jubilejsku svetkovinu biskupijskog i Caritasova nebeskog Zaštitnika, sa željom da svjedočenje vjere ljubavlju djelotvorne u našoj Požeškoj biskupiji – primjerom i zagovorom sv. Lovre – nikada ne oslabi nego bude sve snažnije!“ Srdačnu riječ dobrodošlice uputio je predvoditelju slavlja nadbiskupu Draženu kao i nazočnim biskupima. Pozdravio je potom svećenike na čelu s generalnim vikarom Želimirom Žuljevićem, članove Stolnog kaptola s prepoštom Draganom Hrgićem kao i rektora crkve sv. Lovre Marijana Pavelića, a zatim i ravnateljicu Biskupijskog Caritasa Katarinu Paulić sa suradnicima. Srdačnoj dobrodošlici pridružio je i prisutne redovnike i redovnice, đakone i vjeroučitelje, karitasove volontere, stipendiste biskupijske Zaklade i sve one koji podupiru djelovanje Caritasa. S osobitom radošću biskup je pozdravio bogoslove i svećeničke aspirante, kao i sve one koji su sinoćnjim molitvenim bdijenjem u crkvi sv. Lovre otvorili slavlje u čast svetog zaštitnika. Biskup Ivo je naposlijetku pozdravio i predstavnike Požeško-slavonske županije i Grada Požege na čelu sa županicom Antonijom Jozić i gradonačelnikom Borislavom Miličevićem te sve ostale sudionike slavlja.
Zahvaljujući biskupu Ivi na pozivu i pozdravu, nadbiskup Dražen je čestitao nazočnim vjernicima svetkovinu zaštitnika Požeške biskupije pozivajući ih da nasljeduju primjer njegova života i posvemašnjeg darivanja Bogu i ljudima.
Prigodnu homiliju nadbiskup je započeo ustvrdivši kako smo se okupili ispunjeni posebnim osjećajem zahvalnosti i poštovanja, na ovom slavlju koje nas povezuje s neizmjernim bogatstvom kršćanske predaje i s likom svetoga Lovre, jednoga od najljepših plodova drevne rimske Crkve. Osvrnuvši se na naviješteni evanđeoski odlomak o pšeničnom zrnu, nadbiskup je rekao kako s vjernicima želi promišljati o smislu darivanja života sve do mučeništva, poradi Krista. „Te stvarnosti ne pripadaju prošlosti, nego su konstanta kršćanskoga poziva. Mučeništvo nije neka uzvišena iznimka, nego radikalni oblik svakodnevne vjernosti Evanđelju. Sveti Lovro nas tomu uči žarom svoga predanja u životu i u smrti.“ Nadbiskup je potom ustvrdio kako je teško zamisliti da bi neki tekst u Novome zavjetu mogao izazvati snažnija proturječja od teksta iz 12. poglavlja Ivanova evanđelja, o potrebi umiranja da bi se sačuvao život. „Gospodin svoj govor započinje najavom časa proslave Sina Čovječjega, a nastavlja riječima koje ruše sve ljudske predodžbe o uspjehu, moći i veličini. Čas svoje slave Isus povezuje s govorom o pšeničnom zrnu koje mora umrijeti, o potrebi da se život daruje kako bi se sačuvao, o služenju kao pravom putu prema časti. Time izriče tri temeljna paradoksa kršćanske vjere koja se nalaze u središtu Evanđelja, u srcu svake svetosti i koji nas danas suočavaju s pitanjem: vjerujemo li u snagu Kristova križa ili u sigurnost vlastitoga života?“ Nadbiskup je potom najavio promišljanje o trima evanđeoskim paradoksima koji se suprotstavljaju uobičajenom razmišljanju: o smrti koja rađa život, o darivanju koje spašava i o služenju koje uzvisuje te ih je sve potkrijepio primjerom sv. Lovre.
U nedjelju 10. kolovoza 2025. godine, svečano je proslavljena svetkovina sv. Lovre, đakona i mučenika, zaštitnika Požeške biskupije i njezina Caritasa. Euharistijsko slavlje u godini Redovnog jubileja i 1800. obljetnici Svečeva rođenja na otvorenom prostoru ispred Biskupskog doma u Požegi pokraj njegove crkve predvodio je predsjednik HBK-a zagrebački nadbiskup i metropolit Dražen Kutleša, zajedno s požeškim biskupom Ivom Martinovićem, banjalučkim biskupom u miru Franjom Komaricom, đakovačko-osječkim pomoćnim biskupom Ivanom Ćurićem, kanonicima požeškoga Stolnog kaptola, svećenicima grada Požege, bogoslovima i svećeničkim aspirantima, karitasovim volonterima, mladima te drugim vjernicima.
Na početku slavlja biskup Ivo se obratio svim nazočnim vjernicima te kazao: „Svima od srca čestitam jubilejsku svetkovinu biskupijskog i Caritasova nebeskog Zaštitnika, sa željom da svjedočenje vjere ljubavlju djelotvorne u našoj Požeškoj biskupiji – primjerom i zagovorom sv. Lovre – nikada ne oslabi nego bude sve snažnije!“ Srdačnu riječ dobrodošlice uputio je predvoditelju slavlja nadbiskupu Draženu kao i nazočnim biskupima. Pozdravio je potom svećenike na čelu s generalnim vikarom Želimirom Žuljevićem, članove Stolnog kaptola s prepoštom Draganom Hrgićem kao i rektora crkve sv. Lovre Marijana Pavelića, a zatim i ravnateljicu Biskupijskog Caritasa Katarinu Paulić sa suradnicima. Srdačnoj dobrodošlici pridružio je i prisutne redovnike i redovnice, đakone i vjeroučitelje, karitasove volontere, stipendiste biskupijske Zaklade i sve one koji podupiru djelovanje Caritasa. S osobitom radošću biskup je pozdravio bogoslove i svećeničke aspirante, kao i sve one koji su sinoćnjim molitvenim bdijenjem u crkvi sv. Lovre otvorili slavlje u čast svetog zaštitnika. Biskup Ivo je naposlijetku pozdravio i predstavnike Požeško-slavonske županije i Grada Požege na čelu sa županicom Antonijom Jozić i gradonačelnikom Borislavom Miličevićem te sve ostale sudionike slavlja.
Zahvaljujući biskupu Ivi na pozivu i pozdravu, nadbiskup Dražen je čestitao nazočnim vjernicima svetkovinu zaštitnika Požeške biskupije pozivajući ih da nasljeduju primjer njegova života i posvemašnjeg darivanja Bogu i ljudima.
Prigodnu homiliju nadbiskup je započeo ustvrdivši kako smo se okupili ispunjeni posebnim osjećajem zahvalnosti i poštovanja, na ovom slavlju koje nas povezuje s neizmjernim bogatstvom kršćanske predaje i s likom svetoga Lovre, jednoga od najljepših plodova drevne rimske Crkve. Osvrnuvši se na naviješteni evanđeoski odlomak o pšeničnom zrnu, nadbiskup je rekao kako s vjernicima želi promišljati o smislu darivanja života sve do mučeništva, poradi Krista. „Te stvarnosti ne pripadaju prošlosti, nego su konstanta kršćanskoga poziva. Mučeništvo nije neka uzvišena iznimka, nego radikalni oblik svakodnevne vjernosti Evanđelju. Sveti Lovro nas tomu uči žarom svoga predanja u životu i u smrti.“ Nadbiskup je potom ustvrdio kako je teško zamisliti da bi neki tekst u Novome zavjetu mogao izazvati snažnija proturječja od teksta iz 12. poglavlja Ivanova evanđelja, o potrebi umiranja da bi se sačuvao život. „Gospodin svoj govor započinje najavom časa proslave Sina Čovječjega, a nastavlja riječima koje ruše sve ljudske predodžbe o uspjehu, moći i veličini. Čas svoje slave Isus povezuje s govorom o pšeničnom zrnu koje mora umrijeti, o potrebi da se život daruje kako bi se sačuvao, o služenju kao pravom putu prema časti. Time izriče tri temeljna paradoksa kršćanske vjere koja se nalaze u središtu Evanđelja, u srcu svake svetosti i koji nas danas suočavaju s pitanjem: vjerujemo li u snagu Kristova križa ili u sigurnost vlastitoga života?“ Nadbiskup je potom najavio promišljanje o trima evanđeoskim paradoksima koji se suprotstavljaju uobičajenom razmišljanju: o smrti koja rađa život, o darivanju koje spašava i o služenju koje uzvisuje te ih je sve potkrijepio primjerom sv. Lovre.
