Prije 136 godina, 14.prosinca 1995.godine, u Gospiću je rođen slikar Miroslav Kraljević. Nijedan slikar kao Kraljević, u tako kratko vrijeme, do svoje 28. godine, nije naslikao toliko kvalitetnih radova, koji su zadivili brojne kasnije generacije slikara, kojima je bio i uzor.
Pohađajući slikarsku Akademiju u Münchenu zajedno sa Vladimirom Becićem, Josipom Račićem i Oskarom Hermanom, a u klasi Huga von Habermanna, usvojio je temelje slikarstva starih majstora, ali i modernog slikarstva, po kojima je bio, razvijajući ih, utemeljitelj modernog slikarstva u Hrvatskoj.
Svoje najbolje radove Miroslav Kraljević naslikao je u Požegi, djedovini plemenitih Kraljevića, gdje mu je živjela obitelj. U Požegi se Kraljević susretao i s Vladimirom Becićem, svojim prijateljem sa studija koji je uz Požegu rodbinski vezan.
Još jedan hrvatski slikar, Matko Peić, student slikarstva Vladimira Becića na ALU u Zagrebu, a zatim književnik i akademik, iako nije bio njihov suvremenik, kroz ljubav prema Požegi i njezinoj slikovitosti, slikarski je disao iste ljepote, koje su poznavali i dvojica slikara.
Kao Požežanin i slikar Matko Peić, osjetio je slikarsku snagu i profinjenost likovnog izraza Miroslava Kraljevića. Njegov duboki osjećaj za ovog slikara i Požegu, koja ih je čvrsto povezivala potaknula ga je na postavljanje Muzeja Miroslava Kraljevića u požeškom muzeju 1961. godine, koji je tada bio i prvi muzej uopće u bivšoj državi koji je postavljen jednom slikaru. Ovaj Muzej je trebao biti preseljen, nakon uređenja u stan obitelji Kraljević na današnjem glavnom trgu, gdje je Kraljević imao i svoj atelje, ali to se nikada nije dogodilo.
Matko Peić posvetio je svoj život ovim i brojnim drugim slavonskim likovnim umjetnicima o čemu svjedoči i njegova izjava „ … Bio sam među rijetkima koji je odstupio od svog slikarskog rada, odlagao svoje likovne radove u ladicu, skrivao ih i nije izlagao zato da bih mogao afirmirati druge slikare…“. Njegova široka kultura i znanje otisnuli su ga u svijet bogate edukacije, a ono najdragocjenije, poput razgovora u tišini boje akvarela ili pera sa slikarom Kraljevićem, ostavio je za života samo za sebe.
Proslaviti rođendan Miroslava Kraljevića, onako kako ga je slavio Matko Peić cijeloga života, nikada ga ne zaboravljajući, kao što nije zaboravljao, ni svaki kutak slikovite Požege, bilo bi danas nemoguće.
Stoga u svim kutovima ostavštine ( više od 7.000 likovnih radova, bogatom arhivu i knjižnici) koje je Grad Požega otkupom oteo vremenu predajući Gradskom muzeju Požega na sređivanje, obradu i prezentiranje, sigurno će se prepoznati djela Matka Peića u kojima je nastojao biti što bliže Kraljeviću, koji mu je bio uzor. Primjereno je stoga danas u Požegi i na ovaj način proslaviti i obilježiti rođendan Miroslava Kraljevića i uz cjeloživotna istraživanja Matka Peića, ono što nosi buduće generacije.
Izvor: Gradski muzej Požega
Slike Miroslava i Kraljevića i Matka Peića
