U okviru programa Redovnog jubileja 2025. godine i 1800. obljetnice rođenja sv. Lovre, đakona i mučenika, prvog zaštitnika Požeške biskupije, u subotu 1. ožujka 2025. godine svećenici i vjernici Kaptolačkog dekanata Požeške biskupije hodočastili su u oprosne crkve – Katedralu sv. Terezije Avilske i crkvu sv. Lovre u Požegi.
Program hodočašća započeo je u Katedrali pozdravnom riječi dobrodošlice župnika Maria Večerića koji je potom predstavio hodočasnicima tijek programa i progovorio o uvjetima za stjecanje potpunog oprosta. Uslijedilo je pokorničko bogoslužje koje je predvodio kanonik pokorničar Josip Krpeljević nakon kojega je uslijedila prilika za ispovijed te pobožnost križnoga puta. Vjernici Kaptolačkog dekanata potom su se uputili u crkvu sv. Lovre gdje su u pripravi za svetu misu izmolili krunicu Blažene Djevice Marije.
Središnji čin hodočašća bilo je euharistijsko slavlje u crkvi sv. Lovre, koje je u zajedništvu sa svećenicima Kaptolačkog dekanata predvodio požeški biskup Ivo Martinović. Hodočasnicima su se ondje pridružile i članice Hrvatske katoličke udruge medicinskih sestara i tehničara u Požeškoj biskupiji koje su toga dana imale svoju godišnju skupštinu. Na početku svete mise biskup je pozdravio okupljene hodočasnike, na čelu s njihovim župnicima i dekanom Robertom Mokrim i generalnim vikarom Želimirom Žuljevićem te predsjednicom Udruge Suzanom Šarčević. Istaknuo je kako su okupljeni hodočasnici i vjernici članovi žive i iste Crkve koja slijedi Isusa Krista moleći zagovor sv. Lovre, zaštitnika Požeške biskupije. Potaknuo je sudionike slavlja da u svoje nakane uključe i papu Franju te mole za mir u Ukrajini i u svim ratom zahvaćenim mjestima.
Na početku homilije biskup je kazao kako naviještena čitanja govore o ljudskom životu. Podsjetio je kako prvo čitanje iz Knjige Sirahove govori o čovjeku koji je stvoren od Boga. „Bog stvara i sve drugo te povjerava čovjeku vlast da on bude gospodar nad svim stvorovima, ali ga poziva da mu u ime svih stvorenja zahvaljuje. Zahvaljivanje je čovjekova zadaća i poziv, da u ime svih stvorenja svoga Stvoritelja hvali. To često zaboravljamo.“ Spomenuo je potom Sirah koji navodi da je Bog stvorio svaki organ ljudskog tijela te je naglasio kako i mi u tome otkrivamo veličinu Boga Stvoritelja i svega što nam je dao. „Sirah ne poziva čovjeka samo da zahvaljuje za sve stvoreno u prirodi, nego da bude i svjestan Božje prisutnosti u osobnom životu i u životu Izraelskoga naroda. Poziva ga da budem svjestan onoga što je vidio i primio kroz objavu.“ Biskup je zatim podsjetio kako je u objavi na Sinaju Izraelski narod čuo, vidio i primio od Boga Savez, Zakon života koji ga poziva da se usmjeri na dobro te nađe i uđe u vječnost. O životu, o vječnosti i kraljevstvu Božjem, nastavio je biskup, govori i evanđeoski izvještaj u kojem Isusa naglašava da će u kraljevstvo Božje ući oni koji ga prime kao djeca. Govoreći o tome što znači primiti kraljevstvo Božje kao dijete biskup je rekao kako je Isus već ranije o tome govorio apostolima koji su radi toga sve ostavili i pošli za njim. Napominje Isusove riječi iz Matejeva evanđelja gdje nam one poručuju da „Biti kao dijete znači obratiti se, promijeniti stil i način života. Biti kao dijete znači imati potpuno povjerenje u drugoga, a nadasve u Boga. I mi smo pozvani poput djeteta imati potpuno povjerenje u Boga. Je li moguće da odrasla osoba ima djetinje povjerenje i srce? Ohola osoba to ne može ostvariti, ali ponizna može. Imati djetinje srce znači biti otvoren ne samo za Boga, nego i ljudima. Primiti kraljevstvo Božje kao dijete znači i primiti drugoga u svoju sredinu, u obitelj, u goste. Primiti drugoga znači vidjeti ga onako kako ga Isus gleda“, ustvrdio je biskup.
Tumačeći nadalje Isusov govor, biskup je naglasio kako primanje djeteta slikovito znači i primanje obećanja. „Pred djetetom je budućnost. Pred djetetom se treba ostvariti rast. Isus želi da, kao što dijete raste, da tako raste i kraljevstvo nebesko među nama. Djetetov rast se odvija tiho i neprimjetno. Tako i kraljevstvo Božje treba po nama rasti poput djeteta.“ Biskup je potom podsjetio na zgodu iz evanđelja u kojoj su apostoli raspravljali o tome tko je među njima najveći. Primijetio je kako i danas mnogi žele biti veliki te steći ugled na radnom mjestu, u obitelji, Crkvi i društvu. Isus je apostolima, ali i svima nama poručio „Tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima.“ (Mt 18,5) Istaknuo je kako se Isus i u ovoj zgodi poistovjećuje s djetetom. „Isus je želio da njegovi učenici i sljedbenici budu osjetljivi za one koji su nezaštićeni ili ugroženi. To su u prvom redu djeca, siromasi i nemoćni. Od njih se apostoli i mi trebamo učiti malenosti i poniznosti. Nositelji Božje prisutnosti u svijetu trebaju biti ponizni i maleni. To treba biti mjerilo onoga što će se ostvarivati u njihovom naviještanju evanđelja. Potom je biskup kazao kako nas i papa Franjo upozorava da su maleni i djeca i danas česte nezaštićena i žrtve nasilja. Podsjetio je na papinu katehezu upućenu 8. siječnja 2025. godine u kojoj on govori kako su brojna djeca žrtve nasilja, ekonomije, ratova, gladi, neimaštine i bijede, a sve zahvaljujući ljudskoj moći i nebrizi. „Mi smo svjedoci kako se o nasilju nad djecom govori na sve strane, kako se nažalost i u Crkvi zna događati takva zla i opaka stvarnost. Uz to moramo razmišljati o onome što Isus govori te biti svjesni da je dijete je uvijek mjerilo naše vjere, našeg života, našeg pristupa i ponašanja Bogu i čovjeku. Moramo gledati i slijediti Isusa Krista kao vjernici i djeca Božja, kao sv. Lovro.“ Biskup je potom podsjetio na primjer sv. Love čije se 1800. obljetnice rođenja spominjemo u ovoj godini Jubileja. „On je poput djeteta oduševljeno krenuo za Isusa Krista i za njega podnio mučeništvo. Njegova ljubav prema Bogu, njegovo oduševljenje, malenost i ljubav prema siromasima i nezaštićenima bila je svjedočanstvo vjere. U tome nam je svima uzor. Danas, 1800 godina nakon njegova rođenja, želimo moliti njegov zagovor kako bismo se mogli oduševiti za Isusa Krista i poput njega biti maleni. Malenost i poniznost ne obezvrjeđuju naše dostojanstvo. Biti malen biti poput djeteta je zapravo veličina koju Isus Krist stavlja kao mjerilo svakome tko želi iskreno slijediti i doći u kraljevstvo Božje. Djetinja malenost, spontanost, otvorenost i iskrenost treba postati duša naših obitelji. To stvara ljepotu koja daje snagu da se osjeti ljepota Božje prisutnosti za kojom čeznemo i koja je temelj kraljevstva Božjega.“
Biskup je poželio na kraju homilije svim sudionicima slavlja da im ovo hodočašće u godini Jubileja bude dar milosti koju će primiti po oprostu. Podsjetivši još jednom na život sv. Lovre, pozvao ih je da se ugledaju u njegov primjer. „Neka nam sv. Lovro bude poticaj da shvatimo koliko je njegovo služenje Isusu Kristu i siromasima i malenima bilo ono što nas treba nadahnjivati. Neka nam on bude uzor i snaga vjere u našim izazovima svjedočenja vjere i ljubavi kako bismo uistinu bili nositelji nade u našim obitelji i u našem narodu.
Na svršetku slavlju svi zajedno su uputili Bogu Molitvu Jubileja, a zatim je biskup zahvalio župnicima, rektoru crkve sv. Lovre, ministrantima, pjevačima, medicinskim sestrama i svima okupljenima na ovom hodočašću. Podsjetio ih je kako je prva subota u mjesecu dan kada Crkva osobito moli za duhovna zvanja te ih je pozvao da mole za svoje župnike, biskupa i papu. Ističući nadalje važnu ulogu požrtvovnog služenja liječničkog osoblja, potaknuo ih je da mole i za medicinske sestre i liječnike. Sve ih je preporučio zagovoru sv. Lovre podsjećajući kako je on kao mladić životom posvjedočio za Isusa. „Sv. Lovro je bio oduševljen za Isusa Krista i nije pokleknuo pred pritiskom i nasiljem ondašnjih vlasti. Dok su oni tražili da im ustupi novac namijenjen siromašnima, on je bio spreman radije položiti svoj život i posvjedočiti koliko voli Boga i ljude. Neka nam svima bude uzor, zagovornik i zaštitnik. Povjerite njemu svoje nakane, obitelji, svoje poteškoće i križeve“, poručio je biskup. Na samom kraju kazao je kako se u misi spomenuo svih bolesnih, starih i nemoćnih koji nisu mogli danas hodočastiti u Požegu te je na njih i sve nazočne zazvao Božji blagoslov.
Izvor: Požeška biskupija
