Euharistijskim slavljem, koje je u požeškoj crkvi Sv. Lovre predvodio biskup Antun Škvorčević započela je Katolička malonogometna liga Požeške biskupije za 2023./2024. godinu, na koju se prijavilo 16 momčadi. Na slavlju su sudjelovale i sestre redovnice, koje su toga dana imale u Požegi adventsku duhovnu obnovu. Pozdravljajući nazočne svećenike, sestre redovnice i mlade nogometaše, biskup je rekao da se u vrijeme Došašća na svim vjerničkim razinama nastoji bistriti duhovni pogled, da u Isusu Kristu prepoznamo tko smo u konkretnim životnim okolnostima, koja je naša veličina i dostojanstvo. Izrazio je radost što na duhovnoj obnovi na svoj način sudjeluju i mladi nogometaši, i pogled svog srca nastoje usmjeriti na Isusa Krista koji želi dublje ući u njihove živote. Poslužio se riječima sv. Augustina i kazao kako se može dogoditi da Isus Krist prođe pored nas, ali se zbog naše nemarnosti i nepažnje ne svrati k nama i više se nikada ne vrati. Stoga je i ovaj trenutak našeg života velika šansa da Isusa Krista još opredjeljenije primimo u svoj život. Poželio je da se to ostvari u ovoj svetoj misi po otvorenosti njihova srca i savjesti.
U homiliji biskup je zapodjenuo razgovor s mladima, zanimajući se je li i u njima tmurno kao što je bilo nebo toga dana. Napomenuvši kako su sestre redovnice već vedrije, jer od jutra sudjeluju na duhovnoj obnovi, ustvrdio je da naša vedrina ne dolazi izvana, nego iz srca te smo mi onog stanja koje stvaraju zbivanja u nama. Kazao je, kad se trudimo oko duhovne obnove, nastojimo stići do Božjih vedrinâ, jer se naše srce najbolje osjeća na razini kamo nas vodi Božja riječ. Polazeći od prvog naviještenog čitanja biskup je ustvrdio kako prorok Izaija daje dijagnozu svoga naroda u ono davno doba, ustvrdivši da je on postao gluh za Boga, te mu poručuje da Bog želi biti njegov učitelj: »Oči će ti gledati učitelja tvoga, i uši će tvoje čuti riječ, gdje i za tebe govori: „Ovo je tvoj put. Kreni ovamo a ne onamo!“« Kakvog li učitelja, istaknuo je biskup. To vrijedi i za suvremenog čovjeka, Bog želi biti naš učitelj, i zato nam progovara u srcima na svoj božanski način. Izazovna je činjenica da postoje mnogi ljudi čije je srce sposobno čuti Boga, ali ima i onih čije srce nije pribrano, te se u njima ništa Božjega ne može dogoditi. Duhovna obnova naše je nastojanje da provjerimo što i koga mi zapravo slušamo, što čujemo svojim srcem, i po čemu ili po komu se ponašamo i opredjeljujemo u životu, kazao je biskup.
Osvrćući se na naviješteni evanđeoski ulomak u kojem Isus obilazi gradove i sela navješćujući Evanđelje po njihovim sinagogama i liječeći svaku bolest i nemoć, biskup je spomenuo kako Gospodin u spomenutim djelatnostima nastupa kao učitelj, ali ne kao onaj koji ima tek nešto reći, nego kao poslanik Božji koji ostvaruje Božje djelo. Kazao je da Isus očituje svijest poslanja koje mu je povjerio Otac, i da se ono odnosi na čovjeka potonula u tamu negativnosti, nemoći, zla i smrti. »Kakvog li poslanika Isusa koji nam svjedoči čovjeka kakvog Bog može ostvariti po njemu«, istaknuo je biskup. Naglasivši da Isus ima moć osloboditi čovjeka iz spomenutog stanja i uzdići ga na razinu slobode koja ne robuje zlu, nego se opredjeljuje za ono što je Božje i to ostvaruje.
Vidjevši mnoštvo ljudi, koji su u svojim životnim nevoljama izmučeni i shrvani „kao ovce bez pastira“, Isus svojom božanskom moći praštanja i milosrđa razvezuje spone kojima su privezani za zemlju, prolaznost i besmisao, liječi njihove tjelesne bolesti, a osobito njihov duh od one sapetosti kojoj je ime zloća, negativnost i grijeh. On u tom svom poslanju traži suradnike, koji će zajedno s njime njegovom snagom biti strastveni služitelji čovjeka, osjetljivi za njega onakvom osjetljivošću i ljubavlju kakvom je za čovjeka osjetljiv sâm Bog. Kad čovjek u opredjeljenjima svoje slobode odbaci tu Božju osjetljivost i ljubav, ona se pretvara u Božju bol i patnju, ustvrdio je biskup. Upitao je sudionike slavlja, kakve učitelje slušaju, osobito u suvremeno doba kad se zahvaljujući mogućnostima digitalne tehnologije pojavljuje mnoštvo raznih „učitelja“ koji nas žele uvesti u neki svoj mračni svijet. Advent je vrijeme u kojem nam valja provjeriti kako stoji s našim sluhom srca, čujemo li pravog Učitelja i slijedimo li ga u nastojanju da nas učini suradnicima, radnicima na njivi Gospodnjoj, u njegovu djelu spasenja čovjeka. Biskup je kazao da se kraljevstvo nebesko ostvaruje po takvim služiteljima u Crkvi i da sjeme Božje riječi o čovjekovu spasenju ne ostaje u njima bačeno „pokraj puta“, jer Božju riječ nastoje provesti u djelo. Stoga je dramatično kad mladi ljudi, koji uz pomoć služitelja Crkve čuju Isusov glas koji ih poziva da ga slijede u svećeničkom ili redovničkom zvanju, te mu se ne odazovu.
Potaknuo je nazočne mladiće da si posvijeste kako nisu rođeni samo zato da ostvare neke svoje ljudske naume, nego da poslušaju kamo ih Bog zove, te se odazovu njegovu pozivu i slijede ga na tom putu. Poručio je mladićima koji su došli odigrati nekoliko nogometnih utakmica kako je zapravo najveća životna utakmica ona na koju ih poziva Bog u Isusu Kristu, te ih je potaknuo da prihvate taj izazov u uvjerenju da se konačna pobjeda u životu ostvaruje samo u povezanosti s njime. Kazao je da će on i nazočne sestre redovnice moliti za njih da postanu i ostanu ljudi probuđenog srca koje suosjeća s Bogom i koje će se na Isusov način strastveno zauzimati za čovjeka. Poželio je da ih Bog blagoslovi u njihovim adventskim i svim drugim nastojanjima, i da im Marija, žena naijzvrsnijeg sluha srca za Boga, pomogne da budu ljudi koji Boga srcem čuju, razumiju i vjerno slijede na putu na koji ih poziva.
Na svršetku svete mise biskup je poželio da nitko od sudionika slavlja ne bude ovog Adventa u svom srcu pozaspao za ono što je Božje, nego budan i zauzet, otvorenih očiju i srca. Zahvalio je fra Robertu Perišiću što je prihvatio biti povjerenik Požeške biskupije za sestre redovnice i u tom svojstvu voditi brigu za njihov duhovni život, kao i za predvođenje ove duhovne obnove. Mladim nogometašima je poželio da dobro započnu novi ciklus Katoličke malonogometne lige, ali i da se ne umore u duhovnim natjecanjima, nego da rastu kao mlade osobe u svemu što je Božje, kako bi bili pobjednici ne samo u sportu, nego s Bogom u mnogim životnim situacijama. Djelatnicima pak Katehetskog ureda zahvalio je za sve što nastoje činiti u organiziranju spomenutog natjecanja, kao i drugih pastoralnih programa za mlade. Na sve sudionike slavlja zazvao je Božji blagoslov. Nakon euharistijskog slavlja mladi su se uputili prema Sportskoj dvorani „Tomislav Pirc“ u Požegi i sportskoj dvorani OŠ „Ivan Goran Kovačić“ u Velikoj gdje su odigrali prve utakmice.
Izvor: Požeška biskupija
