U subotu prije Prve korizmene nedjelje, 25. veljače u požeškoj Katedrali biskup Antun Škvorčević prevodio je obred izbora ili upisa imena među izabranike za sakramente kršćanske inicijacije. S pripravnicima za krštenje iz župa Požeške biskupije na obredu su sudjelovali i njihovi župnici i kumovi. Okupljene katekumene u kapeli sv. Ivana Pavla II. biskup je u pozdravu podsjetio kako sveto krštenje nije privatni čin te svoj upis među kandidate za slavlje kršćanske inicijacije u vazmenom bdijenju ove godine vrše u požeškoj Katedrali, majci crkvi Požeške biskupije, koje predvodi dijecezanski biskup, kako bi time označili da će po svetim sakramentima biti primljeni u zajedništvo Crkve. Zahvalio im je što su probuđeni u svom duhu za Boga slijedili njegov poziv na krštenje po kojem će u njihove živote ući Isus Krist i postati njihova sudbina.
U homiliji biskup Antun je ponajprije upozorio na znakovitost što smo se okupili u požeškoj Katedrali, u kapeli sv. Ivana Pavla II., koji je prije dvadeset i šest godina utemeljio našu Biskupiju, uključivši nas na taj način u zajedništvo jedne svete, katoličke i apostolske Crkve. Istaknuo je kako nas dijelić njegova smrtnog tijela podsjeća da se u našem prolaznom i smrtnom tijelu može ostvariti Božja veličina života, ako slijedimo one čežnje koje je probudio u nama.
Dodao je kako smo upravo čuli Božju riječ koja nije tek puko čitanje nekog teksta, nego navještaj i proglas onoga što mi jesmo i što ćemo još biti. Poručio je sudionicima slavlja da su čuli ulomke iz Svetog pisma, u kojima je zabilježena Božja istina oduvijek o nama ljudima. Upozorio ih je kako prvo čitanje iz Knjige postanka predstavlja ono što je Bog na prapočecima svijeta i čovječanstva ostvario, pokrenuvši sve u postojanje. Istaknuo je kako se stvaranje na svoj način događa i danas, podsjetivši nazočne na čudesnu činjenicu njihove pojave na ovom svijetu kao jedinstvenih i neponovljivih osoba, čemu nisu mogli ništa pridonijeti, nego je ona čisti Božji dar. Kazao im je da je svaki od njih Božji projekt upisan u njihov duh, nevidljivu i neuhvatljivu ali stvarnu dubinu bića koju iskustvom dohvaćaju, te se na njima Božji naum još treba cjelovito ostvariti, ali samo uz njihovu suradnju. Iza našeg postojanja stoji Bog koji je ljubav, te on sigurno nije pogriješio kad nas je stvorio, ali mi možemo pogriješiti opredjeljujući se za život bez njega ili čak protiv njega, istaknuo je biskup Antun.
Na temelju naviještenog izvještaja iz Knjige postanka biskup je potom progovorio o čovjeku kojega je Bog stvorio kao slobodno biće. Sloboda je nevidljiva ali stvarna sastavnica ljudskog duha od kojeg on živi, po kojoj se opredjeljuje u svom djelovanju i po kojem je prvenstveno slika Božja. Za razliku od Boga koji je ničim uvjetovana sloboda jer u njegovu biću nema nikakve prisile, naša ljudska sloboda je uvjetovana, napastovana, te može biti zavedena i prevarena od Zloga, kojeg prvo čitanje naziva Zmijom a naviješteno evanđelje Napasnikom, Đavlom. Govoreći o Napasniku kao nevidljivom i neuhvatljivom biću, biskup Antun je podsjetio kako on šapće našoj slobodi da se opredijelimo sami za sebe, zatvorimo u svoju sebičnost, za ono malo kruha što može stati u naš želudac, i tako postanemo izgubljena bića. Drvom spoznanja dobra i zla, o kojem govori današnje prvo čitanje slikovito je uprizorena čovjekova savjest, kroz koju prolazi granica između dobra i zla što ju je postavio Bog. Biskup je upozorio kako je žena u prvom čitanju posegnula za zabranjenim voćem i pojela ga te ga dala i mužu i da se na taj način nije otrovala u želucu nego u srcu, osudivši se na smrt. Slika je snažna, jer hranom kojom čovjek puni svoj želudac prima snagu za biološki život, a opredjeljujući se za ono što je protivno Bogu i životu, čovjek unosi u svoj duh smrtni otrov za svoju neponovljivu i jedinstvenu osobu, od kojeg ga može izliječiti samo Bog. Biskup je pozvao katekumene da pred izazovom vlastite slobode i zla imaju trajno pred očima Isusov primjer, koji nam predstavlja naviješteno evanđelje te se odupru Napasniku njegovom snagom.
Naime, nakon četrdeset dana posta Isus je ogladnio te mu pristupa Napasnik, sugerirajući mu da je moćan pretvoriti kamenje u kruh. Isus se odupire pokušaju da ga Zli svede na materijalno, podsjećajući kako čovjek ne živi samo o kruhu, nego od svake Božje riječi. Potom je Napasnik nastojao Isusa navesti da učini ono po čemu će ljudima očitovati svoju moć i slavu, da se pokaže na taj način velikim, da svede sebe na ono što on može, isključivši Boga iz svoga djelovanja. Biskup je ustvrdio kako Napasnik zavodi upravo time što uvjerava čovjeka u vlastitu samodostatnost, da mu ne treba Bog, zatvara ga u njega samoga, ostavljajući ga na kraju u njegovu bespomoćnom, smrtnom stanju. Čovjek ne može spasiti sama sebe, nego se to može dogoditi po drugome, po Bogu kojem treba otvoriti sav svoj život da on u njem ostvari svoj naum. Biskup je ustvrdio da je upravo to Isusov put, i da vjerom u njega i životom ljubavi izlazimo iz vlastite zatvorenosti, postajemo dionici njegov moći, snažni oduprijeti se zamkama Zloga, pobjednici s njime nad zlom i smrću, koju je ostvario predanjem u smrt za nas. Istaknuo je kako se nitko drugi na zemlji osim Krista nije usudio za sebe reći: „Ja sam Put i Istina i Život“, te da je oblikovanje slobode i ponašanja po Isusovu modelu najbolja i najuspješnija životna formula. Poželio je katekumenima da bude blagoslovljeno sve što će učiniti u pripravi za sakramente kršćanske inicijacije, i da njihovim primanjem postanu dionici Isusove jakosti, pobjednici u nemoćima, da po djelu koje će on u njima ostvarivati obdari našu hrvatsku domovinu novom ljepotom i snagom.
Potom je biskup Antun u obredu izbora primio spomenute kandidate među izabranike za sakramente kršćanske inicijacije, a Ivica Žuljević, prepošt Stolnog kaptola sv. Petra, upisao njihova imena u Knjigu katekumena. Na svršetku obreda biskup je poručio kandidatima da svake korizmene nedjelje učine novi korak u svojim župnim zajednicama kako to predviđa Red pristupa odraslih u kršćanstvo i dopuste Bogu da bude sve veći u njima i oni u Njemu. Zaželio im je da marljivo i zauzeto svjedoče sebi i Bogu što žele biti, ne površno i djelomično, što ni u odnosu s Bogom ne može nikoga ispuniti. Prisutnim svećenicima zahvalio je za sudjelovanje na slavlju, jer su na taj način posvjedočili katekumenima da nisu sami na putu priprave za svete sakramente, nego da ih uz njihove kumove i obitelji prati i cijela župa.
Izvor. Požeška biskupija
