„Šezdeset je samo broj, sve ovisi kako se osjećaš” – kaže ovo Ivica Mihelčić jedan od bivših učenika Gimnazije Požega koji danas s kolegama obilježava 60. godišnjicu mature. Zajedno s Božidarom Šperandom, ujedno je i organizator okupljanja maturanata iz daleke 1965. godine. U gimnazijskim klupama bilo ih je tada 90-ak a na proslavu velike obljetnice danas ih je došlo 22-oje. Jer, nažalost, godine ipak čine svoje: neki su preminuli, drugi su bolesni…
Godišnjice mature obično su prigoda za prisjetiti se onih kolega iz razreda koji nedostaju ali i bivših profesora, učeničkih nepodopština, lijepih trenutaka. Razrednici ovim vremešnim maturantima bili su, kazao je Božidar Šperanda, prof. Helena Milković b razredu, prof. Zvonko Panežić c razredu i prof. Kata Vodinelić a razredu. Pamte još i prof.Filipa Potrebicu, prof.Nadu Hajdarević…
– Nije onda bilo norijada kakve su danas. Otišli bi tu u park i na stadion, pjevali bi i družili se – kazao je B.Šperanda. A svima, dodao je, u sjećanju je ostala maturalna večera u restoranu na željezničkom kolodvoru, gdje je sada Caritas – bilo je veselo, a i zaplesalo se na stolu!
Kako je broj onih koji su u mogućnosti doći na obilježavanje godišnjica mature sve manji, odlučeno je da će se ovakva okupljanja organizirati svake godine, a ne,kao ranije, svake pete.
– Vjenčani kum moje supruge jednom mi je rekao: Miha, iskoristi svaki dan jer, život je jednokratna pojava, nema reprize. To je stvarno tako pa i mi želimo iskoristiti svaki dan i odlučili smo se sastajati svake godine – pojasnio je I.Mihelčić.
Požeški maturanti, okupite se iduće godine barem u ovom broju kao danas. A može biti i koji više!
Tekst i foto: V.Milković
