Vrijeme neumitno prolazi, a neki običaji gotovo zauvijek nestaju, ostajući u sjećanjima samo onima najstarijim.
Pričaju nam tako naši kazivači iz Daranovaca, Pleterničkih Mihaljevaca, Vetova, Drškovaca, Rajsavca, Knežaca Češljakovaca, Bankovaca, Biškupaca, Bekteža, Donjih Emovaca, Grabarja, Lipe, Trenkova, Štitnjaka, Alilovaca i Nurkovca o zanimljivom običaju na blagdan Svih Svetih, uoči Dana mrtvih. Uz kapelicu na seoskom groblju ili uz zvonik u sred sela u večernjim satima bi se okupili isključivo muškarci, obično mlađi ljudi kako bi cijele noći zvonili za duše pokojnika.
Vrlo lijepo, za svaku pohvalu, reći ćete. Međutim to naoko religiozno okupljanje bi zahvaljujući obilju rakije i vina iz ampera (često puta ukradenog ispod kaca u dvorištima), ukradenoj i pečenoj guski ili čak prasetu poprimalo neobičan, etnolozi bi rekli, pretkršćanski prizvuk u kojemu je obijesno ponašanje bilo itekako poželjno. U nekim su čak selima zvonari nakon cijele noći bdijenja na groblju ili uz seoski zvonik, još uvijek pijani i puni priča o noćašnjim ‘huncutarijama’ obilazili kuće prikupljajući za svoj trud ‘darove’ u obliku jaja, suhomesnatih proizvoda ili rakije i vina koje bi kasnije prodali a novce podijelili.
Zanima nas jeste li vi čuli za ovaj neobičan običaj o kojemu, ruku na srce, gotovo da i ne postoji literature?

Izvor: Gradski muzej Požega