Irina Malysheva, njena kći Viktoria, majka Svjetlana te Li Midia Horbunova i njena kći Niki dio su ratne ukrajinske priče o kojoj gotovo mjesec dana priča cijeli svijet. Ne tako davno živjele su sretno u gradu Vyshgorod, predgrađu Kijeva, a kad je započela ruska agresija na Ukrajinu, preko noći su se našle u tužnoj, sad već tromilijunskoj, izbjegličkoj koloni. S dva automobila i malo najnužnijih osobnih stvari u noći 6. na 7.ožujka došle su u Gradac, naselje u kojemu nikoga nisu poznavale. Sada, nakon dva tjedna, svi znaju njih a i one su stekle nove znance i prijatelje. Ponajviše, pri ruci su im Ivan i Jelene Petrovicki.
– Supermen – kaže Irina pokazujući na Ivana, objašnjavajući na engleskom, a pomalo već i na hrvatskom, kako im puno pomaže, odvozi i dovozi kamo treba…
Ženski dio dviju obitelji, muški članovi ostali su boriti se, novi dom našao je u kući Nikoline Đuretić koja je, nakon smrti oca, bila prazna. Dva dana kasnije pridružile su im se još dvije žene, Nadija i Julija, koje u vrijeme našeg posjeta nisu bile kod kuće.
– Kad su došli u Gradac, odmah su se angažirali članovi NK Slavena, a još više i navijači, naši veprovi. Skupili smo se i organizirali najprije oko nabave, rezanja i cijepanja drva – započeo je priču Ivan.
– Hrvoje Šop je odmah sutradan dovezao 5 kubika drva, Šime Ključević je došao osposobiti centralno, susjed Marko Blašković im je riješio internet, cure iz mesnice Pivac su im napunile ‘kištru’ mesom, ljudi iz sela su se angažirali oko hrane, Nikolina je tjedan dana godišnjeg iskoristila kako bi bila s njima i pomogla im…samo da nekog ne zaboravim spomenuti – dodala je Jelena i odmah nastavila nizati: Grad Pleternica je pomogao, Crveni križ je donio pakete, pa Zdenka iz SMC-a, pizzeria Ljuba, pekara Šafar, frizerski saloni Imela i Danijela, Tofrado, Matej Čondić, Genox, Party time igraonica, KUD Orljava, slastičarnica Promenada je Irini za rođendan darivala tortu….ravnatelj škole Hrvoje Galić se puno angažirao a posjetila ih je i gradonačelnica Marija Šarić te ponudila pomoć…
I dok su se Ivan i Jelena pokušavali prisjetiti svih koji su pomogli ukrajinske obitelji, Irina je na ceduljici papira ispisala ono što je željela da se spomene u tekstu: Ivan i Lena svaki dan uz nas i pomažu nam!
U samo dva tjedna mala ‘ukrajinska zajednica’ u Gradcu, uz pomoć dobrih ljudi, pomalo je stvorila novi, privremeni dom: Viktoria i Niki pošle su u pleterničku školu gdje će najprije 70 sati učiti hrvatski a potom će sa svojim vršnjacima iz drugog razreda nastaviti pratiti gradivo, baka Svjetlana, kažu izvrsna kuharica, brine se za obroke, a majke dviju djevojčica, osim što sa strepnjom prate vijesti iz Ukrajine, priželjkuju posao kako bi mogle zarađivati za svoju obitelj, svjesne kako će proći dosta vremena prije nego se vrate u domovinu.
– Sve ih zanima, raspituju se, išle su u Pleternicu…nisu se predale, žele što normalnije živjeti -opisuje Jelena svoje nove sumještanke na kraju razgovora. Sad je na svima koji mogu na bilo koji način da im u tome pomognu, da žive što normalnije u nenormalnim okolnostima koje su ih zadesile. Kontaktirati ih možete preko Jelene Petrovicki na 095 – 365 – 2002 ili ih osobno posjetite u Ulici Kralja Krešimira 9 u Gradcu.
Tekst i foto: V.Milković
