Najčitanije

  • Fotogalerije

    PRIJE 217 GODINA U PLETERNICI ROĐEN Kajo Adžić-franjevac, vjerski pisac i povjesničar

    Pleternici je na današnji dan 19. siječnja 1805. , prije 217 godina, rođen franjevac, vjerski pisac, povjesničar i kulturni poslenik Kajo (Andrija) Adžić. Četiri razreda pučke škole završava u rodnom mjestu od 1812. do 1816., gimnaziju pohađa u Požegi i Zagrebu, a filozofsku i teološku naobrazbu stječe u franjevačkim učilištima u Našicama (1823–1825), Baji (1825–1828) i Budimpešti (1828–1831), gdje je položio ispit za profesora teologije. Nakon zaređenja za svećenika 1828. godine, obavlja različite dužnosti. Profesor je teologije i bogoslovije, predavač moralnog i pastoralnog bogoslovlja na franjevačkim bogoslovnim školama u Mohaču (1831/1832)  i Vukovaru (1832–1845), ravnatelj Bogoslovnog učilišta i pučke škole u Vukovaru (1832.–1945.). Osim toga je savjetnik provincijala Marijana Jaića (1845–1848), direktor gimnazije u Požegi (1848.–1852.), župnik i gvardijan samostana u Vukovaru (1839.–1845.) , gvardijan u  Požegi (1848.–1951., 1852.–1854., 1876.–1878., 1880./1881.) te  provincijal i vizitator franjevačkog reda Provincije sv. Ivana Kapistrana (1857.–1860., 1869.–1872.).

    Priredio prvi lekcionar na hrvatskom jeziku

    Znatan  dio svoga života (40 godina) fra Kajo Adžić  je proveo u Požegi baveći se književnošću, poviješću i skupljanjem starina. Bio je pristaša iliraca, hrvatskog ilirskog preporoda i slavenske uzajamnosti,  a posebno se isticao kao mecena pomažući mlade književnike ilirce. Potrebno je napomenuti da se dopisivao s Ljudevitom Gajem,, Vjekoslavom Babukićem, Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim, Petrom Preradovićem, Andrijom Torkvatom Brlićem, Vukom Stefanovićem Karadžićem, a kasnije s Josipom Jurajem Strossmayerom i Franjom Račkim. Svojim dopisima Serbskom lětopisu (1834) izražavao je ideje ilirskog preporoda, gdje je objavio Izrečenija mudri ljudiTakođer surađuje u listovima Danica (1836), Ilirske narodne novine (1836) i Serbskij narodnyj list’ (1838), a zanimljivo je da se potpisivao inicijalima te pseudonimima Pravko, Pravko Rodoljubić. U Kraljevićevu listu Slavonac (1863) pisao je o kulturi, privredi, društvenom i vjerskom životu Slavonije, a poznati su njegovi pučki članci „Prijatelji puka“ i „Dobar župnik“. Treba istaknuti da je priredio Štijenje Evangjelja (1851), prvi lekcionar na hrvatskom jeziku , u kojemu je primijenjen tada novi pravopis s dijakritičkim znakovima. Prvo izdanje (1851) pisao je ikavicom, a u drugom (1865) je zbog  jedinstva književnog jezika prihvatio ijekavski govor. Njegova djela su i  „Uspomena gimnazie požeške“ (Zagreb, 1852),  „Poviest manastira Požeškog, reda Franje Serafinskog deržave kapistransko-bulgarsko-vlaške“.

    Osnovna škola u Pleternici dobila ime po svom znamenitom mještaninu

    Fra Kajo Adžić zaslužan je za prijevod teološkog priručnika Josepha Stapfa Epitome theologicae moralis , a objavljen je  u dva sveska pod naslovom Sastav bogoslovja dělorednog (Budim 1847.). Objelodanio je 1862. godine drame Ivana Velikanovića Dvije ćudoredne predstave (o sv. Tereziji i  sv. Margareti Kortonskoj), a na latinskom jeziku tiskao je asketske priručnike Octava seraphica (Budim 1871.), Aemiliana Nieberlea i Manuale franciscanum (Budim 1872.). U franjevačkom samostanu u Požegi ostala je u rukopisu njegova Crkvena povijest (Povijest crkve Kristove) na 594 stranica, koju zbog oslabljenog vida nije uspio dovršiti. Fra Kajo Adžić skupljao je građu iz domaće kulturne i crkvene prošlosti.  Pišući o njegovoj povijesti, mnogo je pozornosti i rada posvetio uređenju arhiva požeškog franjevačkog samostana. Bavio se i skupljanjem te popunjavanjem numizmatičke zbirke i samostanske knjižnice. Treba podsjetiti na to da je zaslužan za postavljanje kamenih ploča na glavnim vratima požeškog samostana te u crkvi u Velikoj. Umro je u Požegi  12. siječnja  1892. u 87. godini života, a njegov grob nalazi se na požeškom groblju sv. Ilije. Pokopan  je u sarkofagu koji je sam izradio. Osnovna škola u Pleternici dobila je 23. svibnja 1991. ime po svom znamenitom mještaninu, iza čijeg se prezimena često stavlja dodatak Pleterničanin.

    Pripremio: I. Tomić

    Foto: Arhiva

     

     

    Mudra izreka

  • “Tko nikad ne putuje, živi život pun predrasuda” (Carlo Goldoni)

  • Najnovije

  • Program Kazališta u veljači