Danas smo za Vas, dragi prijatelji Muzeja, pripremili tekst u nastavku koji govori u trgovinama stakla u Požegi. Ovaj zanimljiv sadržaj napisala je naša muzejska savjetnica, povjesničarka umjetnosti, Lidija Španiček. Uživajte u istraživanju povijesti svoga grada!
Požeške trgovine stakla Josipa Krausa, Dragutina i Otta Eiserlea bile su mjesta susreta vlasnika staklarskih tvornica za koje su majstori staklari proizvodili i s umijećem oblikovali staklo, te kupaca, korisnika koji su uporabno i ukrasno staklo kupovali.
Staklane osnovane u požeškom kraju i na području Požeške županije, otvorene na područjima bukovih šuma u blizini brdskih rijeka i potoka, bile su izuzetno značajne ne samo za Požegu, Slavoniju, ali i općenito za proizvodnju domaćeg stakla.
Staklane su se na području Požeške županije počele osnivati već u 18. stoljeću. Bile su to staklane u Ivanovom Polju (1792. – 1910.), zatim u Jankovcu (vl. Josip Gasteiger 1801. – 1842.), Zvečevu (vl. Josef Lobmeyr, 1842. – 1912.), te u Dubokoj kraj Velike (vl. Požežanin Ivan Trnka, 1858. – 1875.).
Gradski muzej Požega danas u Zbirci stakla ima više od 500 predmeta od stakla. Sto predmeta je izloženo u Stalnom postavu muzeja i mogu se vidjeti uz prezentaciju filma koji je snimljen samo u svrhu realizacije ovog dijela postava u najboljoj staklani u Hrvatskoj „Staklani Podhraški“ u Humu na Sutli u kojoj je vrhunsko staklarsko umijeće obiteljska tradicija.
Neki muzejski predmeti od stakla prije nego su darovani ili prodani požeškom muzeju su čuvani više od jednog stoljeća.
U jednoj od najznačajnijih staklana požeškoga kraja Zvečevu koju je osnovao bečki trgovac staklom radilo je 80 domaćih, njemačkih i čeških staklara. Staklari su oblikovali su uporabne (čaše, boce, tanjuriće, podnose, muholovke) i ukrasne predmete (lustere, svjetiljke, zdjele i dr.). Stakla se oblikovalo puhanjem ili lijevanjem, a zatim se moglo i ukrašavati brušenjem, matiranjem, oslikavanjem ili je bilo bezbojno bez ukrasa te je samo po sebi posebno lijepo.
Vrhunski staklarski proizvodi naših domaćih staklana dobivali su visoka priznanja u Zagrebu, Beču, Budimpešti i Parizu, a izvozili su se u Europu i Ameriku.
Da je staklarstvo vrhunska umjetnost pokazuje činjenica da ovo umijeće često razvijaju i poput tajne čuvaju obitelji. U Hrvatskoj je to obitelj „Staklane Podhraški“, a u Beču šest generacija obitelji Lobmeyr, koji predstavljaju vrh europskog i svjetskog staklarstva i umjetnosti.
Izvor: Gradski muzej Požega
