Gradsko vijeće Požege u ponedjeljak će, među ostalim, donijeti i odluku o dodjeli javnih priznanja povodom skorog Dana grada Požege. Savjet za zaslužne građane i javna priznanja predložio je da se ove godine nagrade:
I. NAGRADA ZA ŽIVOTNO DJELO dodjeljuje se
msgr. dr. ANTUNU ŠKVORČEVIĆU, požeškom biskupu
Msgr. dr. Antun Škvorčević rođen je 8. svibnja 1947. u Davoru od oca Ivana i majke Ljubice r. Ivančić. Prvih pet razreda osnovne škole pohađao je u rodnom Davoru, šesti i sedmi razred u Zagrebu, a osmi u Slavonskom Brodu. Želja za svećeničkim zvanjem odvela ga je 1962. u Zagreb, u Dječačko sjemenište i Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju na Šalati, gdje je maturirao 1966. godine.
Teologiju i filozofiju studirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, 1972. stekao diplomu iz teologije i iste godine 25. lipnja, nadbiskup Franjo Kuharić zaredio ga je za svećenika u Zagrebačkoj katedrali. Službu župnog vikara vršio je od 1973. do 1976. u zagrebačkoj župi sv. Josipa na Trešnjevci. Ujedno je nastavio poslijediplomski studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i magistrirao 1976. godine.
Nadbiskup Kuharić poslao ga je te iste godine u Rim gdje je na Papinskom sveučilištu Gregorijana specijalizirao iz ekleziologije i doktorirao 1981. s tezom o ekleziologiji suvremenoga evangeličkog teologa Jürgena Moltmanna (Ecclesiologia escatologico-messianica di Jürgen Moltmann – Eshatološko – mesijanska ekleziologija Jürgena Moltmanna), a na Papinskom liturgijskom institutu sv. Anzelma završio je trogodišnji studij liturgike. Na zagrebačkom Katoličkom bogoslovnom fakultetu od 1983. bio je predavač na Katehetskom institutu i Institutu za teološku kulturu laika, potom docent pri Katedri fundamentalne teologije, a od 1992. do 1998. predstojnik Katehetskoga instituta. Na KBF-u ostaje predavati sve do 2006. godine. Uz nastavni rad bavio se i znanstvenim pitanjima, prije svega na području ekleziologije te sudjelovao na stručnim skupovima u zemlji i inozemstvu.
Koordinator je Odbora pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu za organiziranje znanstvenoga skupa „Zagrebačka biskupija i Zagreb 1094.-1994.“ prigodom 900. obljetnice osnutka zagrebačke biskupije i Odbora pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu za organiziranje znanstvenoga skupa o 50. obljetnici sudskoga procesa nadbiskupu i kardinalu Alojziju Stepincu (1996.). Osobitu djelatnost razvio je na pastoralnom, ekumenskom i kulturnom polju. U tom je smislu vršio različite službe u Zagrebačkoj nadbiskupiji, Biskupskoj konferenciji Jugoslavije, potom u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji.
Bio je tajnik Središnjeg odbora za pripravu Nacionalnoga euharistijskog kongresa 1984. u Zagrebu i Mariji Bistrici, Susreta mladih 1985. godine, za Univerzijadu 1987. godine, a nakon toga tajnik brojnih organizacijskih odbora na nacionalnoj i nadbiskupijskog razini. Bio je tajnik Vijeća za ekumenizam pri Biskupskoj konferenciji Jugoslavije, kasnije Hrvatske biskupske konferencije, koju je vršio sve do 1998., kao i Komisije „Justitia et pax“ Biskupske konferencije Jugoslavije. Od 1985. tajnik je Pastoralnoga vijeća, a od 1987. Prezbiterskoga vijeća Zagrebačke nadbiskupije. Prebendarom Prvostolne crkve zagrebačke imenovan je 1988. godine.
Kao predsjednik Odbora za organiziranje proslave 900. obljetnice osnutka Zagrebačke biskupije prihvatio se i organiziranja prvoga pastoralnog pohoda pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj 1994. te je među ostalim pripremio vrlo zapaženu izložbu „Sveti trag“ o sakralnoj umjetnosti i kulturi koja se 900 godina razvijala i opstajala na području Zagrebačke nadbiskupije za čije mu je osmišljavanje, organizaciju i realizaciju u Muzeju Mimara iste godine uručena Nagrada grada Zagreba.
Bio je član Povjerenstva Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi, Odbora Zagrebačke nadbiskupije za obnovu katedrale te Središnjega odbora Zagrebačke nadbiskupije za proslavu Velikoga jubileja 2000. godine.
Na blagdan slavenskih apostola sv. Ćirila i Metoda, 5. srpnja 1997., papa Ivan Pavao II. Apostolskim Pismom „Ad unum corpus“ imenovao ga je prvim biskupom novoutemeljene Požeške biskupije sa sjedištem u Požegi. Na svečanosti uspostave Požeške biskupije, 27. rujna 1997., za biskupa ga je zaredio kardinal Franjo Kuharić, a suzareditelji bili su mons. Giulio Einaudi, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj i mons. Josip Bozanić, novoimenovani zagrebački nadbiskup.
Kao biskup bio je generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije od 1997. do 1999. godine, predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ekumenizam i dijalog od 1998. do 2000., predsjednik Biskupske komisije Hrvatske biskupske konferencije za odnose s Državom od 2002. do 2007. godine, predsjednik Biskupske komisije Hrvatske biskupske konferencije za liturgiju od 2000. do 2012. godine.
Msgr. Škvorčević je danas predsjednik Biskupske komisije Hrvatske biskupske konferencije za ekumenizam, predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za katolički odgoj i obrazovanje, član Biskupske komisije za Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu, član Hrvatske biskupske konferencije za odnose s Državom, član Mješovite komisije Hrvatske biskupske konferencije i Hrvatske redovničke konferencije.
Od samoga utemeljenja Biskupije na čelu s njezinim biskupom msgr. Antunom Škvorčevićem, u svakom je smislu obogaćen duhovni, karitativni, odgojno-obrazovni i kulturni život Požege, s čovjekom u središtu njihove pozornosti.
Biskupija je osnovana svega nekoliko godina nakon završetka Domovinskog rata za vrijeme kojega su devastirani brojni crkveni objekti, a osobito je velika kulturna šteta napravljena u Voćinu razaranjem jednog od najznačajnijih gotičkih spomenika ovoga dijela Europe. Zahvaljujući naporima Požeške biskupije na čelu s msgr. Antunom Škvorčevićem, obnovljene su crkve u brojnim župama, dok je 2011. godine, dvadeset godina nakon razaranja, Voćin dobio novo crkveno zdanje prema nacrtima nekadašnje stare crkve.
Dijecezanski muzej Požeške biskupije osnovao je biskup msgr. Antun Škvorčević Dekretom od 7. travnja 1999. godine kako bi se očuvala i zaštitila sakralna kulturna baština s područja biskupije. Muzej je svečano otvoren u listopadu 2016. godine u obnovljenoj zgradi na katedralnom Trgu svete Terezije Avilske, a sastoji se od sakralne zbirke, zbirke moderne i suvremene umjetnosti, etnografske zbirke, grafičke te zbirke plaketa. U nastojanju oko čuvanja i promicanja crkvene kulturne baštine, požeški biskup msgr. Antun Škvorčević utemeljio je 31. kolovoza 2004. godine Povijesnu knjižnicu Požeške biskupije, kao i Povijesni arhiv te Riznicu požeške Katedrale.
Prigodom dvanaeste obljetnice utemeljenja Požeške biskupije, 5. srpnja 2009. godine požeški biskup osnovao je Odgojno-obrazovni centar Požeške biskupije. O svojoj desetoj obljetnici postojanja, 2007. godine Požeška biskupija napravila je iskorak i na odgojno-obrazovnom području utemeljenjem dviju klasičnih gimnazija – u Požegi i Virovitici – otvaranjem Kolegija za srednjoškolske učenike, kao i kuće za studente u Zagrebu te konačno osnutkom Katoličke osnovne škole u Požegi 2009. godine te 2015. u Virovitici i 2017. u Novskoj.
Od same uspostave Požeške biskupije promiče se i karitativna djelatnost kao sastavni dio njezina pastoralnog poslanja što je vidljivo i po utemeljenju Biskupijskog Caritasa, a uspostavljani su i župni karitasi gdje prethodno još nisu postojali. Od posebnog je značaja Caritasova kuhinja u Požegi koja preko dvadeset godina svakodnevno priprema i raznosi hranu onima koji si je zbog bolesti ili siromaštva ne mogu sami priskrbiti.
Oduvijek je naš grad bio znan po ljudima koje je iznjedrio, a koji su ostavili dubok trag u duhovnoj, kulturnoj, prosvjetnoj ili gospodarskoj povijesti hrvatskog naroda. Požega je u svoj svojoj osamstoljetnoj pisanoj povijesti doživjela mnoge radosti. Uspostava Požeške biskupije i ređenje njezinog prvog oca biskupa, msgr. Antuna Škvorčević, zasigurno je jedan od njezinih najznačajnijih trenutaka. Kako je rekao biskup Antun u svom prvom govoru „Za vas nikada neće nedostajati otvorenosti moga srca i duše, te će za vas uvijek biti otvorena vrata biskupijskoga doma u Požegi. Pružam svoju prijateljsku ruku vama, djeco i mladi, da zajedno otkrivamo vječne vrijednosti i ljepotu života, puninu smisla našega postojanja u Isusu Kristu, za sljedeće tisućljeće.“ Upravu tu poruku naši sugrađani, zahvaljujući Požeškoj biskupiji na čelu s njezinim biskupom msgr. Antunom, žive posljednjih 25 godina.
II. POVELJA HUMANOSTI dodjeljuje se
UDRUZI VETERANA 63. ,,A“ SAMOSTALNE GARDIJSKE BOJNE
ZBORA GARDE RH POŽEGA
UDRUGA RATNIH VETERANA 63 “A“ SAMOSTALNE GARDIJSKE BOJNE ZBORA GARDE RH POŽEGA (u nastavku teksta: Udruga) koja ima više od 250 članova i više od 50 članica Kluba žena iz Domovinskog rata Požega, uključila se u obnovu kuće obitelji branitelja čija je kuća u potpunosti stradala u potresu na području Banovine. Organizirali su se sa svrhom izgradnje nove obiteljske kuće hrvatskom branitelju na Banovini (Novo Selo glinsko) koja se polako privodi kraju. Radi se o sedmeročlanoj obitelji. Kuća koju su izgradili vlastitim resursima i donacijama, stavljena je pod krov, s potrebnom infrastrukturom, a preostali su radovi unutarnjeg žbukanja, te opremanje interijera.
Branitelji volonteri, u ovoj humanoj akciji, uključeni su više od godinu dana, te su u svoje slobodno vrijeme tijekom ljetnih mjeseci prošle godine gradili kuću vlastitim rukama, kroz samoorganizaciju. O svojim aktivnostima na izgradnji branitelji su redovno izvještavali javnost, putem svojih Facebook profila, tako da je o ovoj akciji upoznata cjelokupna lokalna zajednica, a to je ujedno i promocija naših građana i cjelokupne Požeštine. Dodatna vrijednost je i prezentacija rada Udruge, ali i svega onoga što branitelji čine – požrtvovna briga jedni o drugima, ali i pomoć svim ljudima u potrebi. Svoju hrabrost su dokazali u stvaranju Domovine, a na nama je da očuvamo njihovu ulogu u društvu i dostojanstvo koje zaslužuju.
Udruga je osnovana 28. prosinca 2013. godine kako bi svojim djelovanjem ostvarivala kontinuiranu brigu za očuvanje digniteta Domovinskog rata, imena i djela same postrojbe, u cilju obilježavanja obljetnica, događaja iz Domovinskog rata, te skrbi za dragovoljce, branitelje i stradalnike postrojbe, a posebno članove obitelji smrtno stradalih i ranjenih branitelja.
U lipnju 2021. godine predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović je prisustvovao svečanom obilježavanju 30. obljetnice 63 “A“ samostalne gardijske bojne zbora garde RH Požega kojom prilikom je uručio odlikovanja za trinaest njenih pripadnika.
III. KOLEKTIVNA NAGRADA dodjeljuje se
GRADSKOJ KNJIŽNICI POŽEGA
Gradska knjižnica Požega prošle je godine, nakon 175 godina knjižnične djelatnosti, otvorila vrata nove Knjižnice s novim prostorom, novim konceptom rada, programima i uslugama za cijelu zajednicu. U toj povijesnoj godini njezina postojanja pripala joj je i titula „Knjižnica godine”, prestižno priznanje struke koje je plod dugogodišnjeg uloženog truda, planiranja, timskog rada i promišljanja stručnih djelatnika koje je, uz suradnju s arhitektonskom i konzervatorskom strukom te uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i osnivača, Grada Požege, rezultiralo potpunom transformacijom u Knjižnicu 21. stoljeća.
Požeška knjižnica svojim je ustrajnim djelovanjem vidljiva i prepoznata u svojoj društvenoj i stručnoj zajednici kao stup odgojno-obrazovne, kulturne i javne djelatnosti. Kao takva prerasla je zidove koji ju okružuju i javnim zagovaranjem, medijskom vidljivošću, djelotvornim radom i u potpori zajednice doživljava potpunu transformaciju: arhitektonsku, koncepcijsku, programsku i tehnološku. Rezultat je to i uspješnog rada, sadržajnih iskoraka, tehnoloških inovacija te intenziviranja programske aktivnosti povećanjem kvalitete i broja knjižničnih programa usmjerenih na čitanje, učenje, jačanje osobnih kulturnih, duhovnih i demokratskih potencijala i implementacije suvremene tehnologije što, uz višefunkcionalni, suvremeno opremljen i uređen prostor, čini Knjižnicu važnim čimbenikom u životu zajednice i mjestom kvalitetnog provođenja slobodnog vremena za građane svih dobnih skupina i interesa.
Kada je riječ o samoj zgradi knjižnice, ona je sagrađena 1907.godine u duhu secesije kao reprezentativno arhitektonsko zdanje Prve požeške štedionice koja je djelovala do 1938. godine. Zgradu su projektirali poznati zagrebački arhitekti Leo Hbnigsberg i Julio Deutsch. Danas je od izvorne opreme stolarija, kameno stubište uz koje je secesijska ograda od kovanog željeza, te strop nad stubištem s dekorativnim secesijskim oslikom. Vrijednost ovog dugogodišnjeg i višemilijunskog projekta, ali i njegova zahtjevnost i kompleksnost, posebice u restauratorskom smislu jedinstveni su u novijoj požeškoj povijesti.
Pripremila: V.Milković
